Ponedeljak rano jutro
Devedeset i treća
Dijana ide u školu
U Obergrafendorf
Torba na leđima
Oblaci u očima
A sunce oštrim zubima
Stakla na prozorima
Lupa
Dijana u školu ide
Teška joj torba
Puna knjiga
Teške misli u glavi
Teško nebo na ramenima
Dijana ide u školu
Iz oblaka u njenom oku
Stidljiva kiša lije
Ponedjeljak...
RUDARI SNOVA
Kad sklopimo oči i zaključamo dan
Na posao kreću rudari bez lica
U duboki rudnik u kome leži san
U ponor što raste ispod trepavica
Rudari snova dok crnu rudu vade
Žudnju ponora nikad ne iznevjere
Do dna silaze Tamo uporno rade
I dugu tamu...
Već jesen
S nebeskog mosta silazi ledena rijeka
I zmije oblaka gutaju sopstvena tijela
U oku umiru želje i tope se vidici pusti
Smrtno ranjena noć u jutarnje prozore lupa
I gleda očima starijim od pamćenja
Jabuka zore na dvoje presječena
Sjemenke svjetla u njoj počinju ...
Radosno je stablo
Dok se preliva u prostor
I živom krvlju prstiju
Dotiče smisao vasione
Smirena je pustinja
Dok se u njoj tope
Tragovi karavana
I okamenjeni krici
Bivših životinja
Dižu se kao tanke sjenke ptica
Prema nebu
Uzbuđeni su gradovi
Dok putuju
Na tamne strane svijeta
Koje kompasi i ne slute
I putujući...
Noćas si sama u svijetu i svijet
U tebi malo po malo dotrajava
Stare kiše pijesak godina krune i prostor se
U svakoj tvojoj kretnji smanjuje i već je
Tvoje srce u srcu grada koji odbija da umre
Mada mu osim smrti ništa preostalo...
Konačnim oblikom krvi nahrani
Ovu noć nezasitu
I svojim je okom napoji
Bez vida i bez glasa nikuda
prispio nisi
Tvoje tijelo u dnu vazduha
leži
I tone u modre jecaje zvijezda
U njihov tamni glas
To nebo bez lica
Taj obruč mraka
Što se u svoju sjenku ruši
U prostor...