Mi smo molitva
Mi smo muzika nepomična
Koja sa krošnje horizonta visi
Poput djeteta obješenog
U ogledalu neba guše nas sopstvena lica
Ona nas više ne prepoznaju
Smrtna geometrija pustih godina
Udobnost umiranja
Šuma u kojoj
Niko više neće zalutati
Sa džamije srušene do temelja
Ezan poziva vjernike
Kojih više nema
Mi...
Točkovi su podmazani i konji osedlani
Još samo da nam Bog dozvoli
Da krenemo
Sviće
Sa ivice vremena pomalja se
Četvrtasto jutro
Pomalo stidljivo
Glave nakrivljene na način
Na koji sanjar baca pod noge
Sopstveno buđenje
Jutro počinje da krvari i krv njegova
Natapa pejzaž bezbrojnih naših
Mirnih godina
Trajali smo dugo...
Na trećem kilometru ljeta tamo
Gdje spavaju moje livade i gdje brda
Rastu glasno ispod kapaka očnih
Tamo gdje horizont klone u sumrak
Kao umorma žena iznad korita
Tamo je srce svijeta
Tamo je krv kretanja
Tamo nema ni početka ni kraja
I konji jutra susreću sopstvenu...
Crn vjetar s kosom djeteta
I kandžama orla
Puše kroz mene s kraja na kraj
Bez prestanka
Njegove su igre nepredvidive
Njegova je pjesma neodoljiva
Srce mi njiše
Daljine lomi u venama
Moje dane kroz prozor baca
Svašta mi radi
U oči se smjesti
Iz dubine me gleda
Pod jezik se...
Dubokom vodom noći u svojoj lobanji plovim
Bez pravca i bez krme
Niz svijenu kičmu svijeta
Niz rebra gluhog neba
Radoznale smrti iza stabala vire
U mrtve pucaju ruke
U njima unuci ginu
I zamiru neobjašnjiva pokoljenja
Posljednjom snagom volje
Za vid se zgusnuti držim
Bajato sunce ruši munare...