Piše: Slobodan Vasković

Ambasadorka SAD-a u BiH bila je u dvodnevnoj posjeti Banjoj Luci. “Vladavina prava” je, prevedeno sa diplomatskog na srpski, podnošenje odgovornosti za nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH.

Maureen Cormack, ambasadorka SAD-a u BiH, svojom je izjavom u Nezavisnim novinama: “SAD čvrsto stoje iza Dejtonskog sporazuma” najavu zahtjeva Kolinde Grabar-Kitarović, predsjednice Hrvatske, za raspakivanje Daytona, ako ne učinila deplasiranom, onda potpuno minimizirala. Ne treba zaboraviti da je Dodik referendumom krenuo u “raspakivanje Daytona”. Taj akt je jedan od faktora Kolindine akcije.

Kriterijume za saradnju sa SNSD-om (čitaj Miloradom Dodikom) sažela je u rečenici: “Fokus američke ambasade je na građanima. I kada u RS-u određujemo koje ćemo programe USAID-a ili iz oblasti naše kancelarije za odnose s javnošću provoditi, naš je cilj da pomognemo građanima RS-a. Da bismo to postigli, radimo s političkim partnerima iz cijelog spektra koji su spremni s nama raditi u duhu saradnje, a ne sukobljavanja” (NN).

Jasno je da SAD neće, što je veoma značajno, odustati od pomoći građanima RS-a i komunikacije sa njima, koja je prilično velika, bez obzira na stavove aktuelne vlasti, kao što je jasno da SAD neće ulaziti u bilo kakvu konkretniju komunikaciju, posebno ne bilo kakvu vrstu partnerstva, sa Dodikom&Vlasti, dok god Dodik&Vlasti rastaču i BiH i RS.

Rečeno je to vrlo suptilno, ali jeste rečeno. Najznačajnije je da SAD prave razliku između građana i Dodika&Vlasti, da to ne poistovjećuju, što jeste ogromna šansa za narod, ali ne i za Režim.

SAD nisu promijenile ni za jotu stav prema referendumu, koji je negativan i taj akt/akti se smatraju rušenjem BiH. “Moramo otkloniti prijetnje o budućim referendumima, moramo otkloniti prijetnju referendumom o secesiji, i zajedno raditi i međunarodna zajednica i oba entiteta i bh. vlasti da bismo svima u zemlji pomogli da profitiraju od Reformske agende”, rekla je Cormack za NN, dok je u izjavama u Banjoj Luci po ovom pitanju istakla neophodnost “vladavine prava”.

“Vladavina prava” je, prevedeno sa diplomatskog na srpski, podnošenje odgovornosti za nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH. “Vladavina prava” je i proces koji se po tom pitanju vodi protiv Dodika&Ostalih; “Vladavina prava” je i (ne)odlazak Dodika na saslušanje u Tužilaštvo BiH kada ponovo dobije poziv iz te institucije.

“Vlasti u Republici Srpskoj organizovale su referendum direktno kršeći odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine”, navedeno je 27. 9. 2016. u saopštenju zamjenika portparola State Departmenta Marka Tonera.

Takođe je navedeno da SAD osuđuju ovaj ilegalni referendum i podržaće domaće institucije u pozivanju na odgovornost rukovodstva RS-a zbog narušavanja vladavine zakona i opstrukcije implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Notorno je da je “vladavina prava”, koju je Cormackova apostrofirala, podsjećanje na jasan stav Vlade SAD-a po pitanju referenduma.

“Vladavina prava” je najveća prepreka približavanja SNSD-a, Do­dika&Vlasti SAD-u, iako je Dodik naznačio uslovnu spremnost za saradnju; Osim “vladavine prava”, prepreka su i nove najave rušenja “vladavine prava”, a zaista gotovo nepremostiv je problem odnosa činjenica da se ovdašnji Režim može slobodno nazvati Proruskim.

Režim to čak i ističe i svakodnevno dodatno profilira svoju Prorusku orijentaciju. Koliko je zamislivo približavanje Proruskog Dodika&Proruske Vlasti SAD-u u situaciji kada su SAD i Rusija u otvorenom ratu? Samo teoretski zamislivo, praktično Nezamislivo.

Uprkos tome, na prijemu koji je organizovala Cormackova pojavila se gotovo kompletna Vlada RS-a na sa Željkom Cvijanović na čelu, rukovodstvo Narodne skupštine RS-a sa Nedeljkom Čubrilovićem na čelu i brojni drugi akteri iz vlasti (i ne samo vlasti), što je jasan pokazatelj želje Režima za približavanjem SAD-u. (Lani je bilo upola manje prisutnih vlastodržaca).

Uz to, svi režimski mediji na udarnim stranama i u udarnim terminima su najavljivali/pratili/izvijestili o svakom koraku američke ambasadorke, što se ranije nije događalo. Nema dileme da Režim želi po svaku cijenu približavanje i da to smatra ključnim političkim korakom. Rado bi Režim sada skinuo svoju Prorusku uniformu, brojni njegovi pripadnici jedva čekaju na to, ali nije to baš ni lako ni, u nekom dužem periodu, ostvarivo.

Režim svoje nade o približavanju bazira na izbornoj pobjedi, čvrsto vjerujući da je to Znak koji SAD ne mogu ignorisati i koji njih nužno nameće kao jedine kvalifikovane sagovornike. Pobjeda Režima ne može se ignorisati, to jeste činjenica, ali je činjenica i da je Savjet ministara BiH (u kojem ne participira SNSD) ostao neuzdrman, da je ostalo neriješeno pitanje odgovornosti za nepoštivanje Privremene mjere Ustavnog suda BiH o zabrani referenduma; Da su na djelu novi udari na “vladavinu prava” i, što je najvažnije, da Režim ne zna (u najboljem slučaju po njih, nisu sigurni) šta SAD/Zapad spremaju kao odgovor na nepoštivanje njihovog zahtjeva za neodržavanjem referenduma.

Taj Krug još uvijek nije zatvoren. Uz sve to, Ruska košulja se sve čvršće u RS-u zakopčava, a Ruska kragna sve jače i jače steže vrat Režima, ne dozvoljavajući mu bilo kakvo okretanje. Kragna je i Omča. Saopštenje State Departmenta je Mač.

 

(oslobodjenje.ba)