Do Evrope dva putića: Čija je aplikacija jača – Danisova ili Draganova

Ostajanjem izvan evropske porodice bosanskim muslimanima uskraćena je mogućnost da u ovakvoj Evropi budu drugačiji, da nametnu svoj duh tolerancije, miroljubive koegzistencije i vjekovnog vlastitog izbora poštivanja različitosti.

Piše: Mehmed PARGAN

Dva su događaja, posebno važna za Bosnu i Hercegovinu, obilježila proteklu sedmicu: dodjela prestižnih nagrada za filmska ostvarenja u Berlinu, gdje je naš reditelj Danis Tanović osvojio “Srebrenog medvjeda” za film “Smrt u Sarajevu”, te ceremonija predaje Aplikacije za prijem naše zemlje u Evropsku uniju, održana nekoliko dana ranije u Briselu.

Tanovićev film relativizira nacionalne mitove suptilno ih suočavajući sa savremenim ekonomskim, političkim, socijalnim i filozofskim načelima moderne Evrope. U modernom vremenu postojanje Gavrila Principa lišeno je bilo kakvoga smisla, jer novo vrijeme zahtijeva kompleksniju komunikaciju, a ne samo korištenje oružja. Svako životno pitanje danas ima višeslojnu sadržinu i isto takvo tumačenje, tako da ga ne možemo svesti u jednu dimenziju, odnosno na jedan sprat, kako to Tanović prikazuje. Radnja filma “Smrt u Sarajevu” dešava se u sarajevskom hotelu i prikazuje sve slojeve društva, njihovu povezanost i pojedinačnu izopćenost, otuđenost. Film bi, kao nova antiratna i socijalna drama mogao ozvaničiti rađanje sasvim drugog povijesnog i socijanog diskursa između BiH i Evrope, kome je umjetnost samo osvijetlila mogući put.

Genocid i islamofobija

Dragan Čović, aktuelni predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine predao je 16. februara 2016. aplikaciju za prijem BiH u Evropsku uniju. Dugo je očekivan ovaj korak zemlje planetarno poznate po pretrpljenim zločinima, agresiji, Genocidu… U njega se vjerovalo kao u neku vrstu spasenja i čupanja međunarodno priznate zemlje iz ralja nacionalizma i velikodržavnih hegemonističkih projekata s istoka i zapada. Pristup EU i NATO savezu i prijatelji i neprijatelji Bosne smatraju garancijom da će zemlja opstati. Proces integracija je posebice važan u ovom trenu jer se terorizam i postojanje ISIL-a, po svaku cijenu, pokušavaju vezivati s bosanskim islamom, bez obzira na jasno distanciranje političkih, vjerskih i intelektualnih struktura Bošnjaka od bio kakve veze s terorizmom i njegovom ideologijom.

U protekih nekoliko godina jačanje islamofobije u Evropi oslabilo je povijesnu poziciju i ulogu ovdašnjih muslimana, žrtava Genocida, a samim tim zatvorilo je puteve Bosni i Hercegovini. Nedopustivo je, dvije decenije poslije Genocida, optuživati žrtve za navodnu povezanost sa zločinačkim ideologijama, a da počinitelji Genocida nad njima još uvijek nisu kažnjeni. Procesi pred sudovima se još uvijek vode, a desetine krupnih zločinaca nikada neće biti čak ni optuženo. Ispostavit će se da je novo stoljeće, koje karakterizira neprincipijelno vezivanje terorizma za islam, bosanskim muslimanima donijelo nepravdu, poput one s početka devedesetih, kada je BiH uveden embargo na naoružavanje, a zemlja je ubačena u kavez među vukove da bude dokrajčena. Mitomanska svijest i njena ideologija, oličena kroz vojne snage istočnih susjeda, vratila je zemlju desetljećima unazad.

Tiha izolacija

Ostajanjem izvan evropske porodice bosanskim muslimanima uskraćena je mogućnost da u ovakvoj Evropi budu drugačiji, da nametnu svoj duh tolerancije, miroljubive koegzistencije i vjekovnog vlastitog izbora poštivanja razičitosti. Naprotiv, učinilo se da su oni, islamofobnim političkim snagama u kršćanskoj Evropi, neophodni kao moguća opasnost, kao izvor nestabilnosti i važan faktor za jačanje unutarnjih nacionalnih i religijskih struktura. Takva Evropa će lakše progutati nestabilnost, najavu cijepanja i uništavanja BiH, nego muslimane kao stalnu i skrivenu opasnost, koja već građanima evropskih zemalja stvara nelagodu. U Evropi se posljednjih godina vodi žestok rat između narastajućeg radikalizma i liberalnih snaga koje BiH mogu prihvatiti kao činjenicu, neophodnu iskonskom evropskom biću da bi bilo potpuno.

Podnošenjem aplikacije za prijem u EU otklonjene su formalne dileme da li pustiti bosanske muslimane da budu izolovana čestica u Evropi ili ih primiti u veliku EU porodicu. Proces suštinskog integrisanja BiH (dakle svih njenih građana i institucija) trajat će godinama, pa čak i decenijma. Za početak, neophodan je iskren pristup u odnosima, prije svega u BiH, a onda prema EU. Nažalost, daleko smo od njega. Odnosi unutar BiH ne ulijevaju optimizam. Oni iz EU-a također: da je bilo volje da BiH uđe u euro-atlantske integracije to bi se davno desilo, s obzirom na to da je pune dvije decenije zemlja protektorat upravo onih koji odlučuju o njenoj sudbini. Međutim, od nas se tražilo da ispunimo određene uslove za približavanje EU, a pravila su postavljena tako da je ispunjenje nemoguće. Umjesto približavanja integracijama, BiH je posljednju deceniju bila osuđena na tihi izolacionizam. Takva politika Evrope ojačala je snage dezintegracije BiH i dala legitimitet vanjskim faktorima iz Srbije i Hrvatske, koji temeljito rade na razbijanju BiH.

Tanovićev “Srebreni medvjed”, donio je nedostajuću radost građanima BiH širom svijeta, te poslao važne poruke, rekavši jasno gdje BiH ustvari pripada. Međutim, ovaj uspjeh je pokazao i važnost brzog političkog kretanja naše zemlje ka euro-atlantskim integracijama, te oslobađanju od višedecenijskih stega i okova nacionalizma. Nakon “Srebrenog medvjeda” otvoreno je pitanje – čija je aplikacija za prijem u evropsku porodicu utjecajnija: aplikacija Dragana Čovića, ili ova srebrena – Danisa Tanovića. U oba slučaja (po)kazali smo da nam je mjesto među evropskim nacijama i državama.

 

(Faktor.ba)

 

 

Komentari