Piše: Jusuf Trbić

 

Teče popis, ide, ide, pa stane. Nadležni u Republici Srpskoj su iznenađeni brojem Bošnjaka koji su tu i žele da budu popisani. Mnogo ih je, brate. Još malo, pa će ispasti da su ih džaba ubijali i progonili, eto njih opet, ne možeš ih ljudski istrijebiti, pa to ti je. Zato stalno nestaje popisnih listića, i to u mjestima gdje se nakupilo previše tih Bošnjaka, nisu se srpski političari nadali tome, pa nisu naštampali dovoljno. Što će reći : tehnička greška. Sva je prilika da će uoči Kurban-bajrama zavladati nestašica papira ili mastila, biće kvarova u štampariji, ili kakvih drugih belaja, viša sila, protiv Božije volje se ne može. A što reče jednom Radovan Karadžić : «I Bog je u ovom mandatu Srbin». Pa će pomoći nebeskom narodu i njegovim vođama.

A vođe svih naroda  poredale se u Briselu, sve moj do mojega, al problem sa Sejdićem i Fincijem nisu riješili. Niti će uskoro. Zaprijetili su im da će država ostati bez planiranih donacija iz Evrope, a oni ni mukajet. Šta znači njima desetak-petnaest miliona, pa to svako od njih ima u malom džepu! Poznato je da su naši političari bogati ljudi, mada do juče nije pas imao za šta da ih ujede. Al kad ih je krenulo, to se više nije moglo zaustaviti. Ostao je pošten samo onaj ko nije imao šansu. Što kaže jedan moj mali komšija : «Moj babo je uvijek bio pošten, što  mati nikako ne može da mu oprosti.»

Prema zvaničnim podacima, bosanski političari imaju najviše plate u regionu, a najmanje i najlošije rade. Plate poslanika u državnom parlamentu kreću se od 2.500 do 3.500 eura, ali na to treba dodati brojne druge dodatke, od rada u komisijama do naknade za odvojen život, posjete porodici itd. U Srbiji su plate državnih poslanika od 800 do 1.300 eura, i biće smanjene za 20 posto od 1. januara iduće godine, dok će plate svih državnih službenika, koje su veće od 877 eura ( njih 100.000) biti smanjene za 25 posto. Poslaničke plate u Makedoniji su od 1.000 do 1.200 eura, a u Crnoj Gori od 1.000 do 1.700 eura.

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić ima platu od 1.311 eura, a nakon smanjenja imaće 1.202 eura, dok predsjedavajući Predsjedništva BiH ima skoro duplo veću platu : 2.433 eura. Predsjednik Vlade Srbije Ivica Dačić naplati mjesečno 1.508, a nakon smanjenja to će biti 1.350 eura, 940 eura je plata crnogorskog premijera Mila Đukanovića, dok naš Vjekoslav Bevanda naplati 2.190 eura, što će biti duplo više nego što će premijer Srbije primati nakon 1. januara, i više nego duplo u odnosu na Đukanovića. Predsjednik Skupštine Srbije prima 1.215 eura ( sa smanjenjem to će biti 1.130 eura), dok predsjedavajući Predstavničkog doma Skupštine BiH Denis Bećirović i predsjedavajući Doma naroda Ognjen Tadić imaju platu od 2.145 eura. Ministri u BiH zarađuju nešto više od 2.000 eura mjesečno, u Srbiji 860, a u Crnoj Gori 750-1.200 eura.

Dakle, naši političari su ubjedljivo najplaćeniji u regionu, u zemlji koja je ubjedljivo najsiromašnija i u kojoj građani najlošije žive. Prema podacima Svjetske banke, u BiH je 30 posto građana ispod linije siromaštva, a čak 46 posto ne zna kako će sutra obezbijediti hranu za svoju porodicu. Milion i po građana ove zemlje je na rubu egzistencije, prema svjetskim mjerilima, dok svaki peti dnevno može potrošiti samo 3 marke. Ovi zastrašujući podaci kao da ni malo ne brinu  naše vođe. Ne pada im na pamet, kao drugima, da znatnije smanje svoje plate, da i oni, koliko-toliko, ponesu na svojim leđima sudbinu svih građana. Ne brine ih ni to što su plate zaposlenih u javnom sektoru, to jest onih «na državnim jaslama», za 40 posto veće od prosječne plate, što 60 posto mladih nema posla, što privreda propada, dok je  nezaposlenost  najveća u Evropi i prelazi 43 posto. Ne brine ih što privreda propada, što narod nema šta da jede i što je budućnost svih nas sve crnja. Mnogi su kritikovali Titov sistem zbog velike zaduženosti, ali ne govore o tome što su sve post-jugoslovenske zemlje danas mnogo zaduženije od Titove Jugoslavije, a svi mnogo lošije žive nego onda. Pogotovo u BiH. Ne brine ih, čini se, ni što je država beznadno podijeljena, što mračne snage prošlosti vuku sve jače na svoju stranu, što je ozakonjen aparethejd u Republici Srpskoj i dijelovima BiH pod kontrolom HDZ-eova, što politički problemi uništavaju sve nas i ne daju pameti da ispliva na površinu. Kod njih je i novčanik sit, i oba obraza na broju! I još kažu da zaslužuju svoje plate i druge privilegije, jer rješavaju jako teške probleme. I treba im vjerovati, ko će riješiti te probleme nego oni, pa oni su ih i napravili!

Meni se čini da oni ipak nisu krivi, krivi smo mi što sve to trpimo, što dozvoljavamo da nesmetano vladaju fašizam i mržnja, korupcija i lopovluk, nepotizam i bezakonje, nemoral i kriminal, krivi smo što nikako ne možemo da shvatimo ko smo, šta smo i šta treba da učinimo.

I u pravu je onaj što kaže : « Mi smo fenomen. Tolike godine nas jebu u zdrav mozak, a nama još ne ide u glavu.»

Komentari