Piše: Vildana Selimbegović

Danas će se, na stadionu OFK Brdo Vedro polje u Hambarinama, klanjati kolektivna dženaza i ispraćaj za 29 identificiranih žrtava genocida u Prijedoru.

Razmjere zločina nad nesrpskim stanovništvom u ovom kraju tokom posljednjeg rata hladno ilustriraju brojke: ubijeno je ukupno 3.173 civila; čak 31.000 ljudi prošla je kroz torture okolnih logora – Manjača. Keraterm, Omarska, Trnopolje, Kozarac; Istraživačko-dokumentacijski centra iz Sarajeva navodi da je u periodu od 1991. do 1995. u vojnim akcijama ubijeno ili nestalo 5.209 građana Prijedora, od toga 4.093 Bošnjaka, 898 Srba te 182 Hrvata. I ovog 31. maja civilne organizacije obilježile su 20 godina od početka genocida na području Prijedora: posljednjeg dana petog mjeseca 1992. lokalne vlasti na čelu sa SDS-om Radovana Karadžića izdale su naredbu da svi pripadnici nesrpskog stanovništva imaju obavezu da van kuće nose bijele trake na rukavima, a na prozorima bijele zastave ili makar čaršafe. Mnoge od obilježenih posve sigurno krije Tomašica, iz čijeg bezdana još nisu iskopani svi ljudski skeleti niti su dobili svoja imena i prezimena da bi makar bili dostojanstveno ukopani.

Za žrtvama iz posljednjeg rata, dakle, tragat će se još. Samo iz te perspektive Nermin Hanifić iz Kotor-Varoši je dobro prošao: živ je. Nermin je nedavno brutalno fizički zlostavljan i na njegovom tijelu su urezana “četiri S”. Iz Islamske zajednice BiH upozoravaju da su napadi na bošnjačke povratnike u Republiku Srpsku i provokacije sve intenzivniji, a napad na Nermina kvalificiraju kao barbarsku okrutnost i zastrašujuću poruku Bošnjacima. Naravno, IZBiH apelira na vlasti RS-a da inspiratore i aktere ovog groznog zlodjela otkriju i procesuiraju.

Nema nikakve sumnje: atmosferu u BiH je ovih vrućih dana do usijanja doveo Milorad Dodik, predsjednik RS-a. Uoči Bajrama – zvuči poznato? – svojim je višesatnim monolozima satjerao u ćošak poslanike Narodne skupštine RS-a i tako je izglasana odluka o referendumu. Pitanje koje je Dodik namijenio građanima RS-a glasi: Da li prihvatate nametnute zakone visokih predstavnika u prošlosti, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH, i da li prihvatate da se u RS-u primjenjuju odluke tih državnih institucija? Dragan Čavić, lider Narodnog demokratskog pokreta, prvi je naglas uočio da u Dodikovom pitanju imaju najmanje tri pitanja: jedno se odnosi na spornost zakona koje Dodik zove nametnutim – iako su izglasani u Parlamentu BiH i iako su samim tim imali entitetsku većinu; drugo se fokusira na Sud i Tužiteljstvo BiH, a treće na primjenu na području RS-a. “Ako su sve odluke visokog predstavnika neustavne i nelegitimne, zašto se u referendumskom pitanju apostrofiraju samo Sud i Tužilaštvo? I kako je moguće da manjina neustavnih ustanova bude nelegitimna, a sve ostalo legitimno”, pita Čavić i osvrće se na presude: “Šta s onima koji su osuđeni? Šta ćemo s postupcima u kojima je Tužilaštvo BiH otvorilo istragu? Šta ćemo ako SIPA nastavi da djeluje po zakonu na nivou BiH i ako po nalogu Tužilaštva BiH nastavi da djeluje na teritoriji RS-a? Da li će policija RS-a spriječiti takvo djelovanje?”

Ni Čavić nema snage da otvoreno i naglas kaže da predsjednik RS-a zapravo najavljuje rat. Vidi to i pozicija i opozicija u RS-u, kao i u ostatku BiH, ali šute. Čekaju međunarodnu zajednicu koju je Dodik obećao “naljutiti, ali ne baš toliko da bombarduje RS” da reagira: reakcije smo čuli, ali konkretnih poteza još nema. Američka ambasadorica u našoj zemlji Maureen Cormack, govoreći za Slobodnu Evropu, Dodikov je čin nazvala antiustavnim i antidejtonskim, no o sankcijama se nije izjašnjavala: potezi su preozbiljni i o njima se vode ozbiljni razgovori, kazala je ambasadorica Cormack, u više navrata apostrofirajući da je najavljeni referendum “prijetnja za sve građane BiH”. Koliko je ta prijetnja ozbiljna, zorno svjedoče napadi na povratnike i ona četiri S urezana na Nerminovo tijelo. Za trojicom maskiranih napadača, kaže Al-Jazeera, još se traga. Inspiratora niko ne pominje.

Valjda neće da mu kvare veselje: Dodik je prošli vikend ženio sina. Svadba je u medijima izazvala poveliku pažnju, neki je zovu svadbom vijeka, drugi svadbom za pamćenje, svi listom opisuju “luksuzni bijeli šator” postavljen u Bakincima kraj Laktaša pod koji je stalo 450 uzvanika. Jedino je fotografija mlade – iz Beograda – dospjela do društvenih mreža, no eto saznalo se kako je sretni svekar Mile sve s pljoskom rakije dočekivao goste – “društvenu kremu RS-a i Srbije” od koje se poimenično pominju predsjednik one Skupštine koja je izglasala referendum Nedeljko Čubrilović, odana premijerka RS-a Željka Cvijanović, vladika Grigorije i najomiljeniji Dodikov neimar reditelj Emir Kusturica; kako je bijeli šator i unutra bio sav u bijelom po želji snajke, svirali su i pjevali Alegro bend i Aco Pejović, a zapjevali su i specijalni Dodikovi gosti Ceca Arkanova i Slavuj iz Mrčajevaca, zapravo Svetlana Ražnatović i Miroslav Ilić, te naravno ponosni otac/svekar koji inače mikrofon ne popušta i koji je između svojih muzičkih nastupa održao i govor hvaleći se kako je kao političar održao na hiljade, ali eto taj svadbeni mu je ravan jedino onom drugom kad je udavao kćerku; višespratna torta je stigla na kolicima tačno u ponoć, a dernek je potrajao – kako je i red i običaj – jučer do ranih jutarnjih sati. Samo za piće, kažu kolege, predsjednik Dodik je platio 45.000 maraka, specijaliteti su bili duplo jeftiniji, muzika je koštala cijelih 50.000, dekoracija 5.000… sve skupa je ponosnog oca koštalo oko 200.000 maraka. Sin mladoženja je – sjećamo se – nezaposlen, a onomad mu je otac dao višemilionski kredit Investicijske banke RS-a da se bavi voćarstvom: tad nam je svima očitao moralnu lekciju objasnivši da je važno da se dijete ne drogira.

Ono što se meni pak učinilo važnim u toj cijeloj svadbenoj gunguli jeste svjedočenje reporterke ATV-a koja se uživo javila s posljednje tačke u Bakincima, dokle se moglo prići predsjedničkom imanju što se prostire na dvije opštine. Izvještaj je pratilo snažno brujanje helikoptera koji su nadlijetali ovaj prevažni događaj za RS, a hrabra nam je koleginica saopćila da su osim zračne potpore, na terenu bile i jake policijske snage: patrole MUP-a RS-a bile su raspoređene na prilaznim putevima u Bakincima, dok su unutar imanja angažirane privatne službe (nekako sam sigurna da su redari, za razliku od onih potočarskih volontera, dobro plaćeni). Svi gosti – pazi sad – prije ulaza i one pljoske dočekani su na vratima sa detektorom metala! Moglo bi se sad malo moralisati, onako dodikovski, o teškim vremenima i stezanju kaiša, mogle bi se povlačiti razne paralele, pričati i pisati o parama poreskih obveznika skrhanim na plaće policajaca, pozivati se na predizborna SNSD-ova obećanja, ali zaista nema potrebe: da bi Mile dočekao i oženio i unuka i na svadbu potrošio makar isto ovoliko para, njemu treba da ostane predsjednik. Njemu treba referendum pa makar on značio reprizu rata.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari