Piše: Gordana Katana

„Kako saznajemo od nepovjerljivih izvora, Sjeverna Koreja izdaje vize i azil za naše građane”, „Sve što loše mislite o vlasti, od danas molim da mislite u sebi”, „Ako još imate šta za lanuti, lajte dok se zakon ne objavi u Službenom glasniku”. Ovo je samo nasumično izdvojenih nekoliko statusa s društvenih mreža u kojima su njihovi korisnici komentarisali Zakon o javnom redu i miru, koji je u četvrtak usvojen u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Poslanici vladajuće koalicije, predvođene SNSD-om i potpomognuti glasovima kolega Domovine, unatoč brojnim osudama i upozorenjima koji su danima stizali od predstavnika medija, opozicije, nevladinog sektora, međunarodnih organizacija zaduženih za zaštitu ljudskih prava, Ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini, ostali su nepokolebljivi u stavu da RS treba zakon kojim se u javni prostor na kojem pisanom riječju ili crtežom možete počiniti prekršaj i za njega biti kažnjeni uvode i društvene mreže. Amandmansko djelovanje kojim se za navedene prekršaje ostavlja samo novčano kažnjavanje, a kaznu će izbjeći i oni koji kritikuju „rad državnih organa ili javnih institucija”, nikog od kritičara ovog zakona nije uvjerio da će se u Republici Srpskoj od sutra jamčiti ustavom garantovana sloboda javnog mišljenja. Ako ćemo tjerati mak na konac i ove amandmane tumačiti legalistički, onda je pitanje koje se logično nameće na koga se zakon odnosi? Jer u amandmanu na član sedam Zakona o javnom redu i miru, koji definiše pojam izvršenja prekršaja objavljivanjem tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemirujućeg sadržaja, dodaju se riječi „osim ako se navedeno ne odnosi na izraženo mišljenje o radu državnih organa i drugih javnih organizacija”. Republika Srpska, da podsjetimo zakonodavca, entitet je u BiH, pa kao takva i nema državne organe. I to je prva smutnja koju zakon izazova. Druga se odnosi na pitanje znači li to da se može kritikovati Vlada RS-a, Narodna skupština, Pravobranilaštvo…, ali ne i lica koja u njoj obavljaju funkcije.

Ministar unutrašnjih poslova RS-a Dragan Lukač javnosti je „obećao” da policija neće nadzirati društvene mreže, niti građane progoniti „dok on bude ministar”. Tako je ispalo da će primjena zakona, koji na najgrublji način krši ne samo odredbe Evropske konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama nego i Ustav RS-a, koji svim građanima garantuje pravo na slobodu misli i izražavanja, zavisiti od toga ko će biti na čelu policije Republike Srpske. Unatoč svemu, predsjednik Narodne skupštine RS-a Nedeljko Čubrilović kategoričan je u stavu da je u javnosti digla nepotrebna gužva oko ovog zakona. I da predstavnici OSCE-a, Human Rights Watcha i američke ambasade „zakon nisu dobro pročitali prije nego su na njega uputili primjedbe”. Ali, ima li se u vidu sve ono što je od poslanika vladajućih stranaka izrečeno tokom skupštinske rasprave o ovom zakonu, građani su dobro i prošli. Da se neke od njih pitalo, sankcije bi za prekršaje počinjene na društvenim mrežama bile mnogo rigoroznije. Uz to, nad društvenim mrežama bi bio dodatno povećan nadzor do onoga da se blokiraju stranice koje „sadrže uznemiravajuće sadržaje”. A šta je to uznemiravajuće i za koga, cijenila bi neka nova, za 21. vijek osmišljena komisija za cenzuru.

Iako se opozicija, ruku na srce, upirala svim raspoloživim mehanizmima da se ovaj zakon povuče iz parlamentarne procedure i da svjetlo dana ugleda tek nakon što se o njemu obavi široka javna rasprava, to je ne amnestira od odgovornosti što je zakon uopšte u formi prijedloga dospio pred Narodnu skupštinu. Zabavljeni pripremama za predstojeće izbore, predstavnici te iste opozicije za ovaj zakon u formi nacrta glasali su u julu prošle godine. Time su i otvorili prostor da pozicija na njihov račun proteklih dana uputi niz otrovnih primjedbi.

Dio novinarske zajednice u RS-u kao odgovor vlasti na ovaj zakon najavio je mogućnost bojkota rada entitetskih institucija. Ali, čak i da takva odluka bude donesena, evidentno je da iza nje neće stati sve medijske kuće. Jedne, jer su odavno ionako samo glasnogovornici vlasti, druge jer će između eventualno izgubljenog profita i novinarske solidarnosti odabrati profit.

A što se građana tiče, onih koji su na svojim Facebook ili Twitter statusima iznosili mišljenja i kritike na račun vlasti, tajkuna, vjerskih službenika… ili ih preuzimali s web portala, na njima je da iskušaju sreću. I vide da li su društvene mreže i dalje slobodne ili nas sve posmatra veliki brat, u Sjevernoj Republici Srpskoj.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari