Piše: Mr. sc, Esmir Bašić

Ovih dana, tačnije 9. maja, širom Evrope obilježen je Dan pobjede nad fašizmom. Na razne načine Evopljani su se još jednom prisjetili dana kada je pobijeđeno zlo i kada je nacistička Njemačka potpisala kapitulaciju. Najveća proslava i najveća parada pobjede u historiji održana je na moskovskom Crvenom trgu. Iako je parada bila bojkotovana, posebno od zapadnih lidera, Svijet je imao priliku vidjeti najsavremenija oružja koja posjeduje ruska armija. Na paradi je učestvovala vojska Srbije i njen predsjednik Tomislav Nikolić. Među rijetkim zvaničnicima paradi je prisustvovao i sam predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad Dodik.

Da nije tužno bilo bi smiješno, na proslavi antifašizma vidjeti čovjeka koji na razne načine i kroz duže vrijeme pothranjuje fašizam svojom vladavinom i čini sve da manji entitet pretvori isključivo u vlasništvo jednog naroda.

Imajući na umu da fašizam nekad i danas nemaju isti oblik i pojavnost treba reći da je i dan danas fašizam rasprostranjen širom svijeta, ali ga itekako ima kroz različite manifestacije i oblike u manjem bh.entitetu.

Prisjetimo se kako je predsjednik RS-a i SNSD-a 14. jula 2011. izjavio da mu ne mogu suditi muslimani jer se eto ko njima ne može vjerovati! Nije li ovo čin izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti i nepovjerenja među narodima BiH. Nije li ovakva izjava Fašizam?

Pored navedenog Dodik je 23. septembra 2012., u predizbornoj kampanji SNSD-a u Srebrenici, izjavio da tu nije bilo genocida, suprotno presudi Međunarodnog suda pravde za ratne zločine. I ovaj stav je doprinio širenju razdora i netrpeljivosti među narodima u BiH.

Jačanje fašizama u manjem entitetu je važno upozorenje na koje ukazuju ne samo Dodikove izjava. Nažalost ima jako mnogo drugih primjera gdje se prepoznaje i manifestuje fašizam! Jedan od čestih manifestnih oblika je ograničavanje prava manjinama. Manje – više svima je poznato da bošnjačka djeca nemaju pravo pohađanja nastave na maternjem jeziku u Konjević polju, Kotor Varoši, Vrbanjcima! Logički je zapitati se: Zar je i to moguće u Evropi na pragu 3. milenija da djeca ne mogu pohađati nastavu na maternjem jeziku? Šta je sporno u tome normalnom čovjeku i zdravom društvu? Obzirom da se to dešava u “Dodikistanu“ šta je to drugo ako nije fašizam?

Ovih dana na istom prostoru, nakon nemilog događaja u Zvorniku, pokrenuta je “antiteroristička“ akcija kodnog naziva Ruben. Naizgled, ništa sporno, a sve u vezi i oko akcije sporno i sumnjivo!

Nesporno je samo da je ubijen policajac, a sve ostalo u vezi s tim je višestruko sporno! Sporan je način ubistva, sporan je karakter ubistva, sporna je kompletna akcija Ruben?

Prvo, kako god je taj čin okarakterisan kao teroristički, postoje elementi koji ukazuju da je riječ o krvnoj osveti i (s)vođenje terorizma lovačkom puškom je čista ironija!

Kao što je ironija kada bude ubijen Bošnjak, niko ne spominje terorizam, a kada neBošnjak nastrada od Bošnjaka automatski se kvalifikuje terorizmom! Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas na nesrpske povratnike i njihovu imovinu na području RS-a je izrvšeno i zabilježeno 2.000 napada, koji nisu krivično sankcionirani. Svaki iole napad na Srbe se diže na nivo i odmah govori o organizovanim terorističkim grupama. Zdrav razum ovakvu logiku ne prihvata! Kada samo pogledamo vođenje akcije Ruben iz “aviona“ se vidi da je ona predimenzionirana i glorifikovana do maksimuma. Koliko je samo osumnjičenih osoba, na kojem prostoru je vođena, kolika medijska halabuka sve skupa je konfuzno i prije bi se reklo da je riječ o klasičnom montiranju procesa. Smiješno je i tužno ko je sve osumnjičen, a sumnjičena su isključivo na osnovu vjerske i etničke pripadnosti. Za terorizam su osumnjičena djeca u vrtićima, učenici osnovnih škola, članovi džematskih odbora, poljoprivrednici, profesori. Kada se sagleda način vođenja akcije i struktura privođenih osoba ne može se oteti utisku da je ova akcija paravan – izgovor za neke veće ciljeve, a ne nikako puka borba protiv terorizma! Neviđeno je u svijetu da prijetnje terorizmom potiču iz obdaništa i škola, izgleda da je to samo slučaj u RS! Kao što je nerazumljivo kakvu prijetnju predstavljaju stare nene, koje se maltretiraju i saslušavaju. Kada se u Americi desio 11. septembar kao odgovor na taj događaj policija nije zapisivala niti maltretirala sve one koji idu u džamiju! U manjem entitetu se počinje stigmatizirati sve što je bošnjačko etničko i vjersko čini se da će uskoro morati tražiti dozvolu da idu u džamiju! Nameće se pitanje stvarnih motiva posljednje akcije Ruben odnosno šta ovom akcijom želi Dodikov režim? Na odgovor nismo trebali dugo čekati, mada smo ga i sami mogli nazrijeti. Posljednja analiza IFIMESA iz Ljubljane koja se tiče zadnjih dešavanja u BiH, uključujući i Zvornik, kao i akciju Ruben potvrđuje da ovom akcijom: „Milorad Dodik ulazi u završnu fazu provođenja genocida nad Bošnjacima“ Zar to nije fašizam?

Još da spomenemo brojne grafite, parole na sportskim nadmetanjima koje vrve od fašizma, također, Ravnogorski četnički pokret nesmetano se organizuje, okuplja, šalje razne poruke i nikom ništa?! Nasuprot tome Bošnjaci su se počeli privoditi zbog komentara na društvenim mrežama! Dakle, mnogo toga ukazuje da fašizam stanuje u manjem entitetu i da ga nebi bilo teško dokazati! Ali je sporna šutnja Međunarodne zajednice i mlaka ili nikakva reakcija civilnog društva, pa i medija na brojna i raznovrsna kršenja ljudskih prava. Na vijest da su u akciji Ruben maltretirana djeca nisu se oglasile organizacije za zaštitu prava djece, oni su šutjeli! Isto tako međunarodne institucije se nisu oglasile kada su kršena prava Bošnjaka. Postavlja se pitanje: kako razumjeti šutnju svih onih koji bi trebali da stanu u zaštitu ljudskih i dječijih prava?

Posebno je pitanje neprimjerene reakcije bošnjačkih političara prije, a posebno poslije slučaja Zvornik uz časne izuzetke, većina njih se ponašala kao da se ništa ne dešava. Opći je dojam da političari koji su se otimali da nas predstavljaju bili prilično mutavi i nevješti da na dostojanstven način štite prava i interese Bošnjaka. Posljedjnji potezi režima iz Banja Luke su signal za uzbunu međunarodnoj zajednici, nevladinim organizacijama, a posebno bošnjačkim političarima koji se trebaju “otrijezniti“ i danonoćno bdijeti u manjem entitetu empatišući i radeći za potrebe povratnika. Bošnjaci – povratnici ne smiju steći osjećaj da su prepušteni sami sebi, zastašivanja banjalučkog režima ne smiju imati važnijeg efekta.

 

(bosnjaci.net)

Komentari