Dnevnik građanskih prosvjeda (X dio)

107

GRAĐANIMA BOSNE I HERCEGOVINE ČESTITAMO  DAN NEZAVISNOSTI  /01. ožujka 2014./

Piše: Atif Kujundžić

Prije /22/ dvadestdvije godine na Referendumu koji je inicirala Europska zajednica, 64,2% građana izjasnilo se o statusu Bosne i Hercegovine ZA NEZAVISNU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU.

Referendum je brižljivo nadziran, a referendumsku odluku prihvatio je Svijet. Zastava sa ljiljanima zavijorila se na Ist Riveru ispred sjedišta Ujedinjenih Naroda.

Građani su naivno odahnuli u velikosrpskom propagandom već naelektriziranoj atmosferi. Uslijedilo je sve što još dobro pamtimo i znamo, a zovemo rat. Osjećajući se i pripadajući većini koja je za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, ljudi su se nakon Referenduma za nju i borili u ratu, jednako kao što su glasali na Referendumu.

To je povijesni trenutak izražavanja građanske volje i odlučnosti većine građana Bosne i Hercegovine o svojoj domovini. Usprkos svemu što je bilo protiv njih, to im je dalo i moralnu snagu da se kao većina naroda u Bosni i Hercegovini suprotstave agresiji iz susjednih zemalja Hrvatske i Srbije, kadrovski i velikosrpski instrumentaliziranoj i moćnoj Jugoslavenskoj armiji. Slika je bila nevjerojatna, ali jasna. Spram te slike svako se mogao orijentirati i postaviti kako nalazi za shodno.

Čak je i bandoglavi Slobodan Milošević mogao znati kako ne može poraziti više od dvije trećine građana Bosne i Hercegovine koji su na Referendumu rekli za nezavisnost svoje Domovine. Ali, Milošević je uzase imao dva psihijatra i gomilu krvoločnih ugursuza koji su željeli i činili samo zlo.

Dogodilo se što se dogodilo. Bosanskohercegovački Srbi su nakaradnim Dejtonskim sporazumom u Bosni i Hercegovini dobili entitet kojemu rado tepaju kao svojoj državi priskrbljujući joj sve moguće šumske atribute. Mada, znamo kako su i partizani nakon pet godina u Drugome svjetskome ratu izašli iz šuma i gora. Ma kako tepali svome entitetu sa njim ne mogu nikuda iz Bosne i Hercegovine. I referendumom koji malo-malo, pa prizivaju, postao je šuplje govno u koje sviraju. Naročito predsjednik Republike srpske koji se u referndum za otcjepljenje kune. Kao da je Republika srpska fascikla koju će uzeti pod pazuho ili ubaciti na zadnje sjedište svoga avta i otići kud mu prahne. Opsesija o referendumu njegova je osobna stvar.

Interesantno jest, on koji se u referendum kao najviši oblik tajnoga odlučivanja građana kune i kojim kao Bosni i Hercegovini prijeti /?/, ne poštuje i omalovažava referendumske rezultate dobijene voljom građana onako kako se dogodilo 1992. godine i na šta je obavezan prema svim civilizacijskim normama, te kao građanin  Bosne i Hercegovine, makar je bio i protiv i u manjini. Mora znati da je među 64,2% glasova za bilo i puno srpskih glasova. To, kao jedno.

Kao drugo, nisu mu nikako ni svi Srbi u entitetu za to otcjepljenje o kojem stalno tambura. Ako ih i izmanipulira i preglasa propagandom i konstrukcijama šta će s referendumskom odlukom kad je Republika srpska u Bosni i Hercegovini? To što radi, ponajvećma radi sam protiv sebe i srpskoga naroda. Ako bi ih nakon moljakanja i ulagivanja Srbija i prihvatila, što je nemoguće u ovome trenutku i najmanje u narednih deset godina pregovora o uključivanju u Europsku zajednicu, Srbija bi tako negirala same pregovore, a u svojoj borbi protiv korupcije, prvo bi Dodika morali uhapsiti, a potom i puno drugih njegovih igrača sa kojima godinama sistematski razvaljuje entitet.

U drugom dnevniku tv-bn, 27. veljače 2014. godine,  predsjednik se usprotivi prosvjedima boračke organizacije Republike srpske /od kojih strahuje mada ih naziva bivšim/, a na koje inače i ne obraća pažnju, iznoseći kao glavni argument to što su prosvjedi organizirani za 28. veljače 2014. godine, a to je, jelte, dan koji građani Federacije Bosne i Hercegovine obilježavaju kao dan održavanja Referenduma na kojem su odlučili o nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Ustvari, očajno paranoičan predsednik Republike srpske insinuira čak i borcima Vojske Republike Srpske da svojim opravdanim prosvjedima ustvari obilježavaju referendumski dan o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Tako bezočno difamira i borce i njihove prosvjede, a potiče i snaži besmisao međunacionalne netrpeljivosti i nepovjerenja koje je već rezultiralo troipogodišnjim ratom i žrtvama. Teško je razlučiti šta je gore u predsednikovom nastupu, jer kako god gledano to što čini nikako ne valja. Čak ni to što borce Republike srpske naziva bivši borci. Čak i ako su oni bivši, on nije ni bivši ni sadašnji.

Upitan o predsjednikovoj izjavi, organizator prosvjeda kratko reče: to predsjedniku nije ni državnički, ni mudro. Jeste mu nešto drugo što nećemo reći.

Čovjek ima poganu narav i skraćenu pamet, ili obrnuto, jer svejedno jest.

Sljedstveno referendumskoj odluci donijetoj 29. veljače 1992. godine većinom glasova građana Bosne i Hercegovine

GRAĐANIMA BOSNE I HERCEGOVINE

ČESTITAMO DAN

NEZAVISNOSTI

* * *

/u oba entiteta i koje god etničke i konfesijske pripadnosti jesu/

 

(digitalne-knjige.com)