Specijalno za stranicu Preporod Bijeljina piše: Atif Kujundžić

Smiješni, velikosrpski slikarski prorok i futurist poznat i kao Milić od Mačve, dugo i istrajno se bavi porijekom i budućnošću Srba kao najstarijeg naroda na svetu i u svemiru. Slikarski plodan i rodan, ali idejno nerazvijen, banalan i praktično opskuran, tek fantazmagoričan i neuspješan prorok, uglavnom je ponajduže črčkao kojekakvo niskosrpsko žbunje u Mačvi, na Mišaru, u Jadru, Tamnavi ili u Vladimircima, u podnožju i na pobrđu Zlatibora, neuspješno pokušavajuči stići do Pančićeve omorike. Valja mu odati priznanje, velikosrpskim omiljenim i glasovitim alatom nemilice je mlatio gloginje.

U jednoj zamisli je ponajdalje odmakao. Slikao je ono čemu smo i svjedočili: velikosrpsku balvanrevoluciju. I te kako. baš futuristički, ali dugo i post festum, mada je ostalo nenaslovljeno Balvani dolaze. U crvenom odrazu koji bukti, plamsa i širi se u nebesima kao prostor srbije ili zemlje od nepokora, na Milićevim slikama lete balvani i trupci svih dimenzija – dužina i promjera, jednosmjerno, prvolinijski ortodoksno, šizmatično, četnički takoreći. Poglavito, najviše lete glomazni trupci nesagledivih dimenzija prostorom krvavocrvenog neba, sami od sebe i bez raketnog pogona. Nema na njima ni jedne motorne pile stihl. Ama, ni sekirčeta za kresanje granja.

Poslije te naslikane glupave balvanerijske i aproksimativne pošasti, svi smo vidjeli i nebrojene balvane popadale i prepriječene na putovima u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kako bi označili granice srpske duhovnosti i srpskoga grunta i majčice Velike Srbije na potezu Virovitica – Karlovac – Karlobag. Bile su to i nedvosmislene prepreke za prolazak neortodoksa. Balvanska suruntija Milića od Mačve postala je znamenita kad su je Srbi počeli vezivati u splavove i vraćati u Mačvu, ne bi li i Milić napravio svoj velikosrpski čardak ni na nebu ni na zemlji, a trebaju mu i bačve za vino i rakiju kako bi ugostio Raškovića, Karadžića, Arkana, Mladića…

Čak mu je Šešelj osobno obećao pomoć za nadmoć. Posvunoć. Šubaru sa ulaštenom kokardom i elektronskim kontaktima za lubanju, pa kud god pomisli, ima trupac da leti. Kad sam vidio kako je načrčkao ilustracije u knjizi pjesama za djecu moga bivšeg pjesničkog prijatelja Ljubomira Ćorilića, znao sam da je stvar definitivno propala u Milićevo govno i, dobio sam jaku želju da napišem neki tekst u kojem ću mu jebati blesavu mater od tetke tako da ostane račvasta i reći da je slikarsko prkno. Ali, nije bilo portala kao sada.

I trajalo im je to dugo, od 1990. godine sve dok nije naišla i bljesnula oluja, čak do kraja 1995. godine. Milić se ušutio kao stahor u duvaru, ispade balvanski produktivan samo od vremena do vremena. Šume su im naročito u bosanskom Podrinju  isječene i izvezene u Izrael, pa je balvana sve manje i u Jadru i u Tamnavi. Onih na raketni pogon nije ni bilo uopće, jer je tupavi Milan Martić poslao orkane – rakete na Zagreb – glavni im grad lijepe im njihove. Zaboravio Martić za raketu zakačiti i Milićev jednosmjerni balvan. Ni Milić više ne zna šta hoće. Dođu mu bolje jabuke, kruške, šljive i orasi i kojekakvo drugo voće ili gatanje u kravljoj balezi. Čak su ga vidjeli kako bere trnjine i pravi kino vino za jačanje iliti nekakvu turšiju za velikosrpsko zdravlje.

Ustvari, posrećilo se mudoklaku Miliću od Mačve. Jedan mu kurolik balvan poletio do Beograda po Marlboro, pa otišao u Banja Luku na nektar pivo i svrnuo kući u Laktaše. Smotan balvan kao bumerang. Od tada lijeće kao samopogonska bespilotna letelica marke samaljot tamo amo i duduliče. Neki misle tukac. Drugi ga zovu bibac. U suštini neotesan trupac kao ona stvar. Oni koji dobro vide i vjeruju svojim očima kažu ruski međed. Najčešća je nominacija četnik prokletnik koji je čak stotinu godina bio švercer cigaretama kao početnik da bi postao nezajažljiv lopov u pročelju entiteta.

Prost i priprost. Vulgaran. Violentan. Drzak. Nikome drag. Nasilan. Arogantan. Nekima mrzak. Leteći je Trupac, što ni asocijativno ne treba povezivati sa Letećim Holandezom. To nema veze s vezom. Psovač. Nemanjin habab. Bezobrazan prema novinarima, nekim medijskim kućama i posebno novinarkama. Stalno se klatari kao kantarsko jaje, ne umije stati i s mirom reći niti riječ. Zato mu riječi ispadaju s vrha jezika zajedno sa pljuvačkom. A sada mu još i sveti otac patrijarh Irinej na zao i zločinački način ide naruku. Bavi se polikitom onako izblijedio i bezmud. Šta li će mu to? Ili je zaboravio Boga, ili Bog njega. Ujedinjavao bi srpske zemlje. Što ne ujedini sa onom koju je dao albancima? Teško zemlji preko koje pređe.

Ni Sinod ni Sabor SPC ne znaju šta rade. Irinej širi zlo, koje pada na plodno tlo. Irinej pravi krivična djela, izruguje se Aleksandru Vučiću i njegovim izjavama prilikom boravka u Sarajevu. Dezavuira Premijera. Premijer u klin, Irinej u ploču. A prethodno mu je izražavao divljenje. Ima li mu suda ili je i Sud bez muda? Treba ga suditi jer mu se molestvije za prestanak padanja kiše u Srbiji pretvorilo u najveći potop koji pamtimo. Njemu ni dragi Bog više ne vjeruje! Niko osim Dodika nije njegov vjerni sluga i rukoljubnik! A obojica su izgubili Jugoslavensku Barodnu Armiju… Sve je sumnjivo i sve je na udaru!

Švercujući cigaretama i dobacujući po koju šteku Vojsci republike srpske trupac je formirao i vojnički staž i dočekao je kraj rata. Onda je narodu zasjeo na grbaču. Borci Republike srpske u njegovome obraćanju postali su sumnjiva probosanska kategorija stanovništva i definitivno bivši borci. Izgleda, ima i neke koji su sadašnji borci suprotstavljeni bivšima. Ustvari, ima i buduće, pouzdano svoju bratiju bitangi i naoružanu paravojnu formaciju Ravnogorstih četnika od punih /30.000/ trideset tisoč deputata kako ih sam zove. Eto, njegove šaldžije i bitange, mada to on sam ne odobrava – pozapošljavaše sve članove svojih familija u javni sektor i na držvne poslove, a jeftino su pokupovali i tvornice širom Republike srpske prethodno dovedene na prosjački štap.

Trupac priča o srpskoj ugrozi od svih sa kojima su Srbi ikada bili, a dugo jesu, ljudski živjeli. Nikako da vidi, kako je uzrok svemu što nije dobro samo on osobno, a da mu bošnjački uhljupi i hrvacka gospoda – samo idu naruku ne bi li mu ispalo što goreto bolje. I sada, nema više šta, osim da mu u miloševićevskom maniru – samo sloga Srbina spašava – svi Srbi krenu u jednu državu, pa makar i u bosanskohercegovački entitet došla poplavljena Srbija. Potom, pošto su Rusi široke ruke, mogu u Gradačcu otkupiti i svoj oklopni voz. Nešto im je stao na otvorenoj pruzi, pa ni da makne. Samo da ljudima pošteno plate ležarinu za /22/ dvadesetdvije godine i dođu s lokomotivom.

Što jest – jest. Okuražio ga Vladimir Putin na Krimu. Mislio je o tome tokom prosvjeda u Ukrajini cijelu zimu, čak je sa Vladimirom Vadimirovičem otišao otvarati Zimske Olimpijske igre u Sočiju – upravo u trenutku kada su u gradovima sa bošnjačkom većinom širom Federacije Bosne i Hercegovine – krenuli prosvjedi koji su pokazali da je SDP niko i ništa. Samo za jedan dan sva je izvršna vlast podnijela ostavke. A njemu nije do pošalica. I on je nekakav socilademokrat, makar nezavisan od Srpske Napredne Stranke.

Bio je siguran da Srbi u entitetu Republika Srpska neće smjeti ni mrdnuti dok njega tu nema. Osim svega, on ne odobrava nikave prosvjede, jer svi su prosvjedi okrenuti protiv njega lično, kao prema bogu i ovosvjetskoj božjoj batini Šumskoj. Građanska opcija je za njega budalaštinja, a građani bijeda i sirotinja, nemaju pojma šta su domaćini u isječenim šumama i na golim njivama, umrtvljenim fabrikama dok stoje pred kapijama. Ni borci mu ne smiju pisnut.

Kome hoće Bog, tutne mu i svog. Kažu da u Republici Srpskoj ima i normalnih ljudi. Zašto puštaju da se besposlan svijet Miloradu Dodiku toliko čudi?

Bliski u suradnji svake vrste, bliski i u metodama djelovanja i očuvanja svoje vlasti po svaku cijenu, Dodik i Erdogan pokazaše se kao izuzetan tandem. Dodik i Erdogan na tv BN i TWITERU demonstriraju moć i silu letećih balvana Milića od Mačve kao zapreku za informacije protiv njihove nasilne vlasti. Dok njih ima, drugih ima i da nema ispred prijetećih balvana letećih, sasvim otuđenih od proročkog slikara Milića od Mačve koji je počeo slikati žbunje i bačve. Bačve su i bolje nego li balvani, naročito za pravljenje splavova i spašavanje od poplava. Nema nastavka života bez Nuhove barke. Ustvari, Milić od Mačve nema veze sa Nuhovom lađom, mada bi nam ovih dana dobro došla, makar bila i nosač aviona. U Maglaju se ne znaju ni zajebavat. Našli su lažnu granatu, ali nisu htjeli pustiti je da eksplodira.

 

* * *

O velikom povodnju, svibnja anno Domini 2014.              ak