Lokalni derbiji

4

Piše: Muharem Bazdulj

Dok je sva pažnja javnosti usmjerena na 25. septembar kao datum referenduma o 9. januaru, skoro pa krišom i potajno nam se bliži i 2. oktobar kao datum lokalnih izbora…

…u mnogo čemu mnogo manje neizvjesnih nego maltene ikad prije. Ipak, ima i nekih “derbija“

U postdejtonskoj historiji Bosne i Hercegovine, lokalni izbori su po pravilu, izuzev dvijehiljadite godine, održavani između dva ciklusa redovnih opštih izbora. Takva praksa postoji u velikom dijelu Evrope i zapravo ima smisla da se razdvoji glasanje za vlast na komunalnom nivou od glasanja za vlast na višim nivoima upravo da bi i komunalne teme mogle biti u centru pažnje. U Bosni i Hercegovini je, međutim, nažalost, to tako samo teoretski. U praksi lokalni izbori služe da stranke utvrde vlastito i konkurentsko “prolazno vrijeme“ uoči narednih opštih izbora. Rezultati lokalnih izbora najčešće su prilično predvidivi. Najviše iznenađenja bilo je, reklo bi se, upravo pomenute dvijehiljadite, kad su izbori netipično za BiH, održani na proljeće, kad je Alijansa za promjene predvođena SDP-om uspjela da formira vlast na nivou države i Federacije, a SDP je preoteo cijeli niz opština od, činilo se, favorizovane SDA.

Kasnijih godina bi se takođe ponegdje omaklo neko iznenađenje, kao kada je primjerice Ermin Hajder iz netom osnovane Naše stranke 2008. postao načelnik opštine Bosanski Petrovac, ali generalno lokalne izbore u Bosni i Hercegovini uglavnom odlikuje predvidivost rezultata. Ove godine, u najvećem dijelu Bosne i Hercegovine, ta predvidivost je veća nego ikad ranije. Na dijelu teritorije na kome su Bošnjaci većinsko stanovništvo, nakon uspješnog samoubistva onog dijela političkog spektra koji je sebi tepao da je antinacionalistički, multietnički i lijevi (SDPBiH i njegovi derivati), odnosno nakon “historijskog sporazuma“ Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića, SDA će uz začin SBB-a “poklopiti” manje-više sve. Kad je o područjima na kojima su Hrvati većina riječ, izbori su skoro pa nepotrebni pošto tu HDZ-u BiH niko ne može ništa. Ponegdje u centralnoj Bosni, gdje je broj Bošnjaka i Hrvata u pojedinim opštinama podjednak, u izborima za načelnika se očekuje reprizni popis (punoljetnog) stanovništva. U RS-u je SNSD-u, činilo se, prijetio nezapamćen pad, ali uslijedio je manevar s referendumom pa je za očekivati da Dodik zadrži dominaciju zapadno od Doboja, dok bi istok trebao pripasti SDS-u.

Ipak, postoje neke opštine i gradovi gdje bi moglo da bude malo neizvjesnosti i izbornih uzbuđenja. U tom smislu treba obratiti pažnju na Veliku Kladušu, Banju Luku, sarajevsku opštinu Centar, Tuzlu i Srebrenicu. Kad je riječ o opštini na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, kandidatura Fikreta Abdića za njenog načelnika privukla je čak i pažnju svjetskih medija. Biće izuzetno zanimljivo vidjeti može li Abdić osvojiti vlast i šta bi to značilo za tamošnje stanovništvo. Banjalučki sraz Igora Radojičića i Dragana Čavića možda je i duel najvećih političkih “teškaša“ na ovim izborima: nekadašnji predsjednik Narodne skupštine RS-a protiv bivšeg predsjednika RS-a u borbi za mjesto prvog čovjeka najvećeg grada tog entiteta. Radojičić je sjajan Dodikov izbor zato što ovaj podugo ima oreol SNSD-ovog disidenta pa je zamislivo da za njega glasaju i Dodikovi fanovi i njegovi protivnici. U referendumskom kontekstu se čini da je Radojičić favorit, mada banjalučki “vox populi“ upozorava da Čavića nipošto ne treba unaprijed otpisivati. Bilo kako bilo, ako poslije eventualno održanog referenduma, SNSD izgubi Banju Luku, to bi značilo da je cijelu ovu komplikovanu političku “šahovsku partiju“ Dodik jako pogrešno odigrao. Banjalučki lokalni izbori najvažniji su lakmus za sudbinu Dodika i SNSD-a 2018. godine.

Sarajevska opština Centar uvijek je u centru pažnje kad je riječ o lokalnim izborima, a ovaj put su poseban začin dvojica nezavisnih kandidata koje šira javnost poznaje izvan političkog konteksta. Radi se o novinaru Vlastimiru Mijoviću i umjetniku Damiru Nikšiću. Za očekivati je da Mijović prođe jako loše, dok Nikšić ima šanse da bude prijatno iznenađenje i osvoji više glasova nego kandidati nekih etabliranih stranaka (DF-a, a možda čak i SDP-a), ali vrlo teško može baš da pobijedi. On ima specifičnu vrstu popularnosti među uglavnom mladom populacijom i odlično se uklapa u globalni trend antiestablišment kandidata, ali to mu neće biti dovoljno protiv zajedničkog SDA-SBB protivnika u liku Nedžada Ajnadžića. U Tuzli je pak pitanje svih pitanja, hoće li “pasti“ Jasmin Imamović zvani Vječnik. Ako SDP izgubi mjesto načelnika i u Tuzli, to bi mogao biti predznak trajne marginalizacije ove partije. Naposljetku, tu je Srebrenica. Nakon što je Desnica Radivojević ipak povukao kandidaturu, izbori su se sveli na dvoboj između Ćamila Durakovića i Mladena Grujičića. Ako bi se sudilo po rezultatima popisa stanovništva, Durakovićeva pobjeda ne bi trebala doći u pitanje. Makar za razliku od prošlih lokalnih izbora nema medijske mobilizacije za registrovanje u Srebrenici, stižu vijesti o povećanom interesu izbjegličke populacije iz inostranstva za glasanje putem pošte. Ne zna se koliko tu ima Srebreničana, ali razložno je procijeniti da ih ima dovoljno da uz Durakovićeve glasače stalno nastanjene u Srebrenici njemu osiguraju još jedan mandat. Eto, tako bi se nekako u kratkim crtama mogla najaviti predizborna hronika Bosne i Hercegovine “na lokalu“ godine 2016.

 

(oslobodjenje.ba)