Piše: Dino Mustafić

Nova koalicija koja se uspostavlja pet mjeseci nakon izbora je samo reprodukcija vječno izabranih Srba, Hrvata i Bošnjaka koji će naredne četiri godine gomilati ili mijenjati kantonalne, entitetske i državne funkcije sa nezasitim apetitom žderača javnog dobra. Mi ne živimo u demokratiji, već u etnokratiji koja ima samo jedno načelo: neukost nazadnjaka privrženih prošlosti koji vladaju bez politike u “ime naroda”.

Nije problem što smo izgubili pet mjeseci u ovom političkom hororu da dobijemo izvršnu vlast, već što smo izgubili 20 godina, što je to život u vakuumu, osim za partijske namještenike, klimoglave i profesionalne pripadnike krda. Amalgam etno-demokrate je iscrtan poput fotorobota u Centralnoj izbornoj komisiji: šlampav u skupom odijelu, iritantno se i glupavo smješka, sriče političku floskulu o promjenama i EU integracijama, malo se dohvati i ekonomije, ne zaboravi spomenuti “zaštitu” i to nacionalnog “vitalnog” interesa.

Najčešće je postavljen ni kriv ni dužan na neko ministarsko ili direktorsko mjesto bez stručnih referenci i profesionalnog iskustva, ali će se snaći u četverogodišnjem mandatu. Dobra mu je preporuka za stranačku karijeru srdačan doček presuđenom ratnom zločincu na aerodromu ili zajednički izlazak u prisnom zagrljaju na binu dobrodošlice.

Vjerovao sam poput mnogih da će prošlogodišnji februarski nemiri uozbiljiti političku scenu u BiH, ali se ponižavanje građana nastavlja. Bilo koja istinska reforma mora poći od toga da se natjeraju novoizabrani zvaničnici da polože račune svojim biračima: nama. Hoćemo li napokon kvantifikovati višedecenijsku štetu koja nam se nanosi, jer većina naših sugrađana jedva ekonomski preživljava? Prođoše nam životi dok oni prodaju i prebrojavaju krvna zrnca i mijenjanju nacionalna izjašnjavanja kao na buvljaku, po raznim stranačkim formulama 5+5+5+1, pa ispadne konstitutivni višak i manjak građana. Srbin mora biti Ostali ili Ostali mora postati neki konstitutivni u etno seksi perverziji zbrajanja i oduzimanja. Tako se množe i dijele pozicije koje održavaju apsurd dejtonskog kruga nepodnošljivog za um i bolnog za osjećanja. Oni koji ispadaju iz te etničke matematike su građani ove zemlje koji se žele izdržavati od svog rada, imati univerzalne socijalne usluge, kvalitetno zdravstveno osiguranje, efikasan i subvencionisan javni prijevoz, progresivne poreske stope koje će stvoriti socijalno pravednije društvo i smanjiti klasne razlike. Nama više ne trebaju vlade koje će obavljati posao radeći to malo bolje ili gore od prethodnih, već da se prihvate onih stvari koje trenutno ne radi niko. Mi imamo potrebu da nam se vrati država u naše živote, treba nam osjećaj sigurnosti i potreba za resursima koje samo može država da pruži. Kod nas je država satanizovana kao loš poslodavac, ali to ona nikada nije ni bila nakon rata, već je bjesomučno pljačkana i korištena za lične i uskostranačke materijalne interese.

Niti jedna savremena državna uprava ne ignoriše svoje građane, naša sloboda se ogleda u našem pravu da kritički preispitujemo njenu ulogu i ciljeve, da se ne slažemo i svoje stavove iznosimo otvoreno bez straha od osvete. Niti je to moguće u današnjoj BiH, jer političke kabadahije prijete novinarima, njihovi direktori i predsjednici upravih odbora javnih preduzeća i ustanova traže lojalnost partiji, a ne preduzeću, traže podobne, a ne sposobne.

Početak najavljivanih reformi će značiti demokratsku erupciju, odvajanje stranačkog i etničkog interesa za opšte dobro građana i građanki, proboj onih koji nemaju udjela u postojećoj podjeli vlasti u društvu (civilnog društva, građanskih i demokratskih partija), osvajanje javnosti i stvaranje mjesta javnog očitovanja svoje pripadnosti manjinskim grupama. Trebaju nam nove vrijednosti koje će izazvati podrhtavanje trusnog društva podjela i korupcija, koje će nam vratiti hrabrost i poštovanje, dakle radost!

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari