Piše: Dragan Bursać

Ne bi narod nikad čuo, a ni vidio izvijesnog Gordana Milinića bivšeg ambasadora BiH u Rusiji i nekadašnjeg šefa Predstavništva Republike Srpske u Moskvi, da se narečeni nije sjetio i obznanio javnosti kako je Milorad Dodik od jednog ruskog tajkuna dobio kilogram zlata.

Eto, trebalo je proći par godina, trebao se pojaviti Supermjesec koji je potpuno pomračen, trebao se međunarodni pravni poredak tako natrefiti, trebalo je sudstvo krenuti u kontraofanzivu na Dodika u lokalnoj prćiji i što je najvažnije, trebao je gore popenuti Milinić postati bivši, pa da se u transgresiji prisjeti nekakvog zlata.

Ova poklon loptica banjalučkoj i bijeljinskoj opoziciji, koja se taman spremala na krmokolj, ne znači sada apsolutno ništa.

Naprvo, šta zna dijete šta je kilogram zlata?

Dijete ne zna, ali ako se ukalkuliše čistoća plemenitog metala, unce prevedu u grame, trenutna cijena nije bog zna šta. 30 hiljada evra.

Pa za toliko para Dodik nije mogao “kupiti mladu” za sina kako nalažu čestiti svadbarski običaji. Šta je para preko talova, dilova i dogovora prošlo kroz i pored Dodikovih ruku i poslušnika mu, lijepo je sramota pričati o jebenom kilogramu zlata.

Srmota jeste, ali moćno zvuči. Ehej, kilo zlata od ruskog oligarha, pa ga Mile zavještao unuku. Pravi đedo. Čeka se samo veseljak koji će u desetercu opjevati ovo zlatarsko darivanje.

 

Jebo milijarde, šta je kila žutog

To što je Milorad Dodik zajedno sa klikom mu, ojadio ovu zemlju za milijarde i milijarde evra, to što je unazadio ionako nesrećno društvo i vratio ga na mentalni, socijalni, pravni i ekonomski nivo negdje u ‘93. u po rata, niko se ni počešao nije.

Nestalo kilo ruskog zlata negdje u Dodikovim čadorima, samo to odjekuje po mahalama.

Razvalila gubicu opozicija, koja i za zlato i za transkciju, već godinama zna. A, bogme je imala i svoje ljude u pletenju zlatnog runa. I sad treba praviti ozbiljnu geostrategiju oko toga da li će nova američka ambasadorka zajedno sa novim Dragan Eliot Mektićem Nesom, strpati Dodika ili barem nekoga ko sa njegove trpeze objeduje u ćorku?!

Ne, naravano da neće! Naravno da  zlata i namirivnja pravde samo u bajkama i ozbiljnim državama ima. A ovdje nit’ je bajka nit’ je, da prostite, kakva država na snazi.

Milinović, vidjelica na 25 septembarski dan 2015. tek je jedan od razmaženih podstolnika, kome nije uspio transfer u SNSD, dok je još Špirić pomagao.

Da je kakav pošten čovjek, isti dan bi saopštio ubi et orbi Kako Dodik “radi radove” sa oligarsima ruskim-od Picinog parka sa Miletom Radišićem do importovanja novca u Honduras.

Nije đavo da mu se pamet i memorija vratila prekjuče?

Nego, sve nam ovo govori ponajviše o unificiranom mafijaškom životu jednog entiteta u jednoj tvorevini, na Balkanu. Ni uncu, više ni uncu manje-ZLATA.

Zlato je vaistinu potrošna roba. Sad ga ima, sad ga nema. Mnogi se zaklinju da mu je vrijednost permanentna. Čak se i stara, pod bukvom priučena, ekonomsko-romantičarska škola klela da monetarnu snagu sržave određuju zlatne razerve. Dakako da je ova budalaština netačna i dakako da je jedina trajna kategorija u BIH kriminal panepskih razmjera.

Ako je nesrećni narod stavljen u ruke klimavog batlera Milinića koji je stigao biti i ambasador, pa je naknadno propjevao, kukala mu majka!

Nego, manimo mi epiku, SNSD je već tužio koga je stigao, onako odokativno. Dragan Mektić se oznojenih pazuha pojavljuje češće no ikad u medijima i prijeti da postne nova Milica Bisić, za to vrijeme se Dodik jako dobro zajebva sa narodom u njega.

Iskreno se nada da će naivčine ponovo pojesti sve medijske spin- banane, e da bi se kako odgodio referendum.

U tu svrhu je i angažovao ministra kulture, prosvjete i usput sudstva Antona Kasipovića da pojasni narodu kako referendum zakazan za 15. novembar možda i neće biti 15. novembra.

Ako iko traži zlato po kući, ono rusko zlato tajkunsko, traži ga Dodik. Ako bi iko volio naći i izručiti zlato BIH tužilaštvu, kao krucijlno dokaz korupcije, volio bi Dodik. Ali neće da bude!

Zlato se rastalilo, “tragači za zlatom” imaju kredibilitet, taman kao i onaj koji ga je i primio, da prostite.

Slaba je to afera, da bi se odložio referendum, koliko god se Dodik trudio.

Što ono reče vojnik u Slovenij 92' -Oni bi kao da se otcijepe, a mi kao ne damo.

E, tako će i afera sa kilogramom zlata trajati taman dok ne ispari smrad promašenih ambicija, uslovno-refleksne pohlepe i memorije narodne. Dakle, za dva dana niko se neće sjećati afere “Dodikovo zlato”

Možda, velim, ostane i zapis kakvog pojca o đedi koji unuku ostavlja u amanet kilo tozla. Ništa više!

 

(buka.ba)

Komentari