Piše: Vildana Selimbegović

Početkom prošle sedmice Obavještajno-sigurnosna agencija BiH uputila je depešu svim policijskim službama u zemlji upozoravajući…

ih da se priprema atentat na državnog ministra sigurnosti Dragana Mektića. Da prijetnje nisu nimalo bezazlene, osim ovog upozorenja govori i podatak iz same depeše u kojoj se – po riječima onih koji su je vidjeli – OSA poziva na tri različita izvora.

Po saznanjima domaćih obavještajaca, odluka o egzekuciji ministra Mektića je već donesena, kriminalna hobotnica zapravo traga za izvršiteljem, onim koji će biti spreman potegnuti obarač. Mektić je reagirao ministarski: javno je iskazao nedvojbeno povjerenje u sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine, ustvrdivši usput da se ne boji. Novinarima nije htio reći sumnja li i na koga, no naravno nije ni isključio moguću političku pozadinu.

Osim medija, poslovično gladnih vijesti, koji su se listom pozabavili ovim slučajem, niko nije prozborio ni slova. Ministra, dakle, nema ko da brani, izuzmu li se oni kojima je to posao, policijski i ini službenici u čiju stručnost, profesionalnost i riješenost ni ministar ne sumnja i koji – naravno, anonimno jer drugačije i ne smiju – uopće ne dvoje da je prijetnja vrlo ozbiljna.

Zašto onda, nameće se pitanje, diljem Bosne i Hercegovine odjekuje šutnja kako institucionalna tako i onih koje obično svrstavamo pod pojam neovisne javnosti – niti jedna nevladina udruga niti silni borci protiv kriminala i korupcije ne kazaše ni rečenice o klimi u zemlji u kojoj je raspisan konkurs za ubicu državnog ministra sigurnosti?

Bit će da je do Mektića. Ministar se, naime, poodavno već etablirao kao beskompromisni zagovarač agresivne borbe protiv svakovrsnog organiziranog kriminala, ne libi se javno prozvati korupciju i u najvišim (političkim) vrhovima, u svom je dosadašnjem angažmanu toliko puta pokazao i dokazao da mu je draža istina od različitih balkanskih vjetrova bilo da pušu iz Kolindinih dvora ili Dodikove vile na Dedinju, da je ostao praktično sam protiv različitih mafijaških hobotnica. Nije teško zaključiti da su njegovi neprijatelji upravo taj trenutak čekali. Da krenu u akciju.

Da je, recimo, pravosuđe u ovoj zemlji agilnije, da se bavi svojim poslom, da je spremno uhvatiti se ukoštac sa iole ozbiljnijim slučajem, nema nikakve sumnje da bi kriminalcima koji danas traže ko će ubiti Mektića bilo puno teže: potencijalni ubica naprosto bi imao manje šanse. U zemlji u kojoj Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće može nasekirati samo ambasadorica SAD-a Maureen Cormack i u kojoj opću tužiteljsku klimu narušavaju jedino Dalida Burzić i sarajevsko tužiteljstvo, pošten čovjek nema se čemu nadati. Možda eventualno kakvoj mišijoj rupi iz koje neće stati na žulj raznim političkim mešetarima i njihovim kriminalnim poslovima.

Upravo Dragan Mektić, mjesecima, da ne kažem godinama, upozorava na nerad Tužiteljstva BiH: javno je p(r)ozivao državne tužitelje da istraže i Bobar i Pavlović banku, da otvore vlastite pandore, da konačno svojim radom pokažu i dokažu da su kriminal i korupcija kažnjivi u Bosni i Hercegovini. Zauzvrat je dobio žestoke napade iz VSTV-a i optužbe koje je potpredsjednica te najviše sudske instance u zemlji otkrila u internetu?!

I u času dok su obznanjivane prijetnje smrću, Mektić je ostao dosljedan u svojim istrajavanjima da natjera državno pravosuđe da se pokrene. Izašao je sa zanimljivom tezom utvrdivši da je suspendirani glavni tužitelj Goran Salihović bio učinkovitiji naprosto zato što je po svojim ladicama čuvao samo slučajeve od kojih je sam imao koristi, odnosno na kojima je mogao zarađivati, dok je današnje Tužiteljstvo premreženo političkim utjecajem zbog kojeg je potpuno umrtvljeno.

Da se politika podobro nastanila u ovdašnje pravosuđe, javna je tajna: da je drugačije, uostalom, svjedočili bismo makar procesima koje je još za svog mandata obećavao suspendirani Salihović. Ovako smo taman tamo gdje Mektić ironično kaže: sa manjom stopom kriminala i korupcije od skandinavskih zemalja poznatih po učinkovitosti u ovoj borbi. I Švedska i Danska, naime, godišnje imaju više presuda od Bosne i Hercegovine u kojoj tužitelji i sudije žive k’o bubrezi u loju, blaženo zaštićeni od posla za koji primaju plaću.

Šta vladajuće partije misle o borbi protiv kriminala i korupcije, uvjerili smo se također prošle sedmice, kad je u Parlamentu Federacije Amir Zukić, sve u ćeliji zeničkog zatvora, ostao predsjednik parlamentarne komisije. Dok je tako, dok se zapravo za borbu protiv kriminala i korupcije zalažu pojedinci, zukići će i vladati, a kriminalci svake fele zadovoljno trljati ruke. I raspisivati konkurse za ubice onih koji imaju hrabrosti naglas im se suprotstaviti. A mi ćemo i dalje ćutati.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari