Dan kada je Mostar plakao

139

Godišnjica rušenja hercegovačkog bisera: Dan kada je Mostar plakao, a svijet se grozio barbarima

U organizaciji Udruženja građana „Mostari“ danas u 10:16 sati bit će obilježena 21. godišnjica rušenja Starog mosta, javlja Anadolu Agnecy (AA).

„Tradicionalno kao i svake prethodne godine godišnjica će biti obilježena skokom u Neretvu bez aplauza i bacanjem cvijeća u Neretvu, potvrdio je portparol „Mostara“ Saša Oručević.

Nije mogao detaljnije govoriti o tome da li će i ko će se još pridružiti obilježavanju godišnjice. Među onima koji će u 10 sati biti na luku Starog mosta je i Eldin Palata, jedan od dvojice ljudi koji su video kamerom zabilježili pad Starog mosta u Neretvu.

-Kobna granata pogodila donji dio lijeve stope mosta-

Palata je dan ranije primijetio da je granatiranje mosta intenzivirano. Kući je pripremio video kameru i ujutro iz neposredne blizine počeo snimati udar granata u most.

„Mnogo njih je promašilo. Kobna granata u donji dio lijeve stope mosta udarila je oko 10 sati. I sad kad pričam o tome pun sam jeze i nelagode“, prisjeća se Palata.

Kaže da se za sebe nimalo nije bojao niti je pomišljao na strah.

„Tek kad sam došao kući sjetio sam se šta se sve moglo desiti. Granata je mogla podbaciti ali ja o tome jednostavno nisam razmišljao. Imao sam VHS kameru koja u objektivu pokazuje crno-bijelu sliku. Tako sam snimao most i daske koje su ga trebale štititi. Imao sam osjećaj kad dignem pogled sa crno-bijelog objektiva u realnu percepciju da će Stari most biti na svom mjestu. Tako sam ubjeđivao sebe da se to ne dešava“, prisjeća se Palata.

Kaže da se nakon toga sve smirilo oko mosta, u cijelom gradu. Na desnoj obali ljudi su mahom plakali, psovali… Originalan snimak rušenja mosta Palata čuva na više nosača slike. Nikada nije ni od koga tražio bilo kakvu nadoknadu za snimak. Smatrao je svojom obavezom da prenese istinu što dalje, da svijet vidi ko je i šta je srušio. Palata svake godine na godišnjicu rušenja mosta pridruži se „Mostarima“ najčešće s kamerom u ruci i dalje izvještavajući o istini Starog mosta. Ne smatra sebe ni na koji način važnim. Samo je kratko prokomentirao „da Bogdo taj snimak nikada nije ni nastao, da most nije srušen“.

„To bih najviše volio. Potpuno sam normalan čovjek i ne trebaju mi nikakve posebne zahvale niti časti“, rekao je Palata.

Inače, posljednjih godina sve je manje zvaničnika i javnih ličnosti koji prisustvuju godišnjici rušenja jednog od najvrjednijih kulturno historijskih spomenika u Evropi. Zlatko Serdarević mostarski novinar, publicista i jedan od najbrižnijih hroničara Starog mosta smatra da je tome značajno doprinijela i presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu koja je u slučaju „Hrvatske šestorke“, odnosno „Prlić i ostali“ uveliko doprinijela da se o zločinu planetarnih razmjera u Bosni i Hercegovini sve manje želi javno govoriti.

“Smatram da je Stari most srušen i zbog odnosa Međunarodne zajednice. Znalo se šta se želi u Mostaru i to je dopušteno”, kaže Serdarević.

Sve insinuacije o eventualnoj vojnoj meti prema njegovim riječima su smiješne.

-U obilježavanje rušenja trebaju se uključiti svi Mostarci-

U organizaciju obilježavanja godišnjice rušenja Starog mosta, smatra Serdarević, trebali bi se uključiti i svi građani Mostara.

“Nevjerovatno je koliko su građani neosviješteni. Da ne spominjem gradsku strukturu i državne zvaničnike. Oni nemaju nikakve želje da tome prisustvuju. Jednostrano se gleda šta kome odgovara i od čega ima koristi. Neko mora napraviti prekretnicu. Ne ide niko tamo da sije i širi mržnju već da se oda počast i da se ne dopusti zaborav”, u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kaže Serdarević.

Siguran je da mnogi nemaju svijesti o tome šta je značilo rušenje Starog mosta i da je nužno raditi na popravljanju kolektivne memorije i kolektivne odgovornosti.

„Sami se ne mogu sjetiti da pokrenu tu inicijativu već čekaju da ih neko pozove. To je slično kao da čekaju da ih neko pozove da odu na majčin grob, a svijest je nateže promijeniti“, kaže Serdarević.

Koliko značajno mjesto u sjećanju Mostaraca ima Stari most Serdarević ilustrira činjenicom da je i prije rata u BiH oblik Starog mosta bio logotip svih važnijih institucija, pa čak i na značkama Biskupije u Mostaru.

Serdarević ne može da se otme utisku da nikada niko neće krivično odgovarati za rušenje Starog mosta.

„Za to nema nikakvog opravdanja. To znači da smo mi ovdje u Mostaru bili i da smo još uvijek ostavljeni od Međunarodne zajednice, jer se u Mostaru još uvijek nalazi jedan nevidljivi zid koji dijeli grad poput onog berlinskog“, zaključio je Serdarević.

Na pitanje kako je on 1993. godine lično doživio rušenje mosta kaže da je to jedinstven osjećaj bola.

„Onima koji su došli 9. novembra nad ruševine Starog mosta i plakali njima je bilo lakše. Većina nas je samo nepomično i nijemo gledala ne vjerujući svojim očima. To je neka vrsta amnezije, kad ne vjeruješ da vidiš, kad ne možeš pokrenuti ni vlastitu misao“, prisjetio se.

Govoreći o tekstovima i opisima Starog mosta u književnosti, među kojima je i opis poznatog turskog reditelja Osmana Sinava da je Stari most čista poezija, Serdarević je prokomentarisao i tarih mostarskog pjesnika Hasana Zijaije, koji je bio uklesan na jednoj od kapija mosta i koji je u numeričkoj vrijednosti predstavljao godinu izgradnje „Kudret kemeri“ – luk svemoći.

„Ova rečenica da je most luk svemoći govori o mnogo toga. Most su gradili ne samo pripadnici jednog naroda već svih naroda koji su živjeli u Bosni i Hercegovini prema projektu mimara Hajrudina. O tome imamo brojne historijske dokumente. On je predstavljao univerzalnu vrijednost svih naroda i svih religija. Tarih nam govori koliko su ljudi u vrijeme gradnje mosta shvatili bit vremena i kolosalnost ideja. Za to se na vijest o rušenju mosta digala cijela svjetska javnost. Metaforično rečeno rušenje Starog mosta moglo bi značiti da je on spasio Mostar i ideju multietične Bosne i Hercegovine, jer je tek tada svijet saznao šta se ovdje radi“, zaključio je Serdarević.

-Rušen bjesomučnim granatiranjem 20 dana-

Stari most u Mostaru porušen je bjesomučnim granatiranjem od strane HVO-a 9. novembra 1993. godine. S njim i cijela stara jezgra Starog grada među kojima je nekoliko monumentalnih džamija, medresa i jedini hamam u Hercegovini. Rušenje Starog mosta počelo je dvadeset dana ranije, a intenzivno 8. novembra 1993. Gađan je s obližnjih planinskih visova Planinice i Stotine granatama velike razorne moći. Granate su padale i na kule Taru i Halebinku koje su svojevrsni statički uteg mostu. Cijela jedna ulica sa dućanima zvana Kujundžiluk potpuno je nestala. Granate su dva dana za redom intenzivno rušile dio po dio mosta. I konačno u 10 sati i 16 minuta 9. novembra pokleknulo je remek djelo mimara Hajrudina. Pao je u hladnu Neretvu. Stari most je bio simbol mostarskog građanskog identiteta i simbol najvrjednijeg kulturno historijskog nasljeđa u Bosni i Hercegovini.

Obnova Starog mosta koju su finansirali Turska, Hrvatska, Italija, Holandija, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i Grad Mostar počela je 2003. godine. Prvi kamen u novi luk Starog mosta ugradio je zamjenik premijera Republike Turske Bulent Arinč. Obnova je završena u julu 2004., a ceremonija svečanog otvorenja upriličena je 23. jula 2004. godine. Radove na obnovi mosta uspješno je izvela turska firma ER-BU, piše Anadolu Agency.

 

(Bportal.ba)