Piše: Saud Grabčanović

Ćuprilićev poraz u  bitci kod Svetog Gotharda

Sve što je sultan dobio postavljanjem Ćuprilića bio je katastrofalni poraz osmanske vojske u bitci sa Habzburzima kod Svetog Gotharda 1664.godine, malog grada na Rabi na današnoj granici Austrije i Mađarske. Osavremnjena habzburška vojska, pod komandom genijalnog Raimonda Montekukolija, bila je jako dobro obučena i dobro naoružana  novim vatrenim naoružanjem. Novi način i taktika ratovanja koje je tada primijenio grof Montekukoli predstavljali su veoma veliko iznenađenje za Ćuprilića i osmansku vojsku koja je i dalje ratovala na staromodan i prevaziđen način. To su bili presudni faktori koji su uticali na neminovan osmanski poraz u toj bitci. Ovaj je poraz za osmanskog sultana, kao i za njegovu Carevinu, predstavljao veliki šamar i sramotu. Turci su izgubili rat sa protivnikom kojeg su nekada redovito pobjeđivali! U bitci kod Svetog Gotharda osmanska je vojska pretrpjela velike gubitke. U toj bitci je poginuo čuveni Ali-paša Čengić, koji je u to vrijeme živio u gradu Bijeljini. Ali-paša Čengić je bio pripadnik poznate bošnjačke porodice Čengić. Bio je dugo vremena bosanski alajbeg. Radi svojih velikih ratnih zasluga u Dalmaciji imenovan je hercegovačkim sandžakbegom (1650-1652). Osim toga, bio je i zvornički sandžakbeg (1652-1654), ponovo hercegovački (1654), zatim ćustendilski, pa po treći put hercegovački sandžakbeg (1657-1661). Godine 1661. postao je valija Temišvara. Kao nagradu za svoje velike zasluge ovaj je gazija od osmanskih sultana dobio velike timare u okolini kasabe Bijeljine, gdje je izgradio svoj odžak u kojem je najviše volio boraviti. Čuveni osmanski putopisac Evlija Čelebija se početkom ljeta 1664.  godine lično upoznao sa Ali-pašom kada je prošao kroz grad Bijeljinu na putu iz Sarajeva prema Ugarskoj. O toj svojoj posjeti našem gradu i Ali-pašinom odžaku u Bijeljini on nam je ostavio zapis u svom putopisu koji se zove „Sejahatnama“. Za slavnog Ali-pašu Čengića (Čengi-zade) Čelebija kaže da je veliki gazija i da u Bijeljini posjeduje odžak – dvorac „kojem nema ravna po ljepoti u cijeloj Bosni“. Ali-pašina unuka je Šeća, poznata bošnjačka heroina iz Bijeljine čiji mezar i danas postoji u našem gradu.

Prve velike pobjede sultana Mehmeda IV

Nakon katastrofe koje su osmanske trupe doživjele u bitci kod Svetog Gotharda sa Austrijancima, kao utjeha za sultana Mehmeda je došla velika pobjeda osmanske vojske, predvođene  Ćuprilićem, nad Venecijom u Kandijskom ratu. Ćuprilić se  ovom pobjedom iskupio za poraz kod Svetog Gotharda i spasio od smjenjivanja, pa možda ček i od „katil fermana“, sultanove smrtne presude davljenjem. Rat sa Venecijom oko Kandije (Krita) je trajao od vremena kada je Mehmed kao sultan stupio na prijestolje. Ta pobjeda u dugačkom Kandijskom ratu za sultana Mehmeda je bila nedovoljna. To je, po njemu, bila vrlo mala statisfakcija za njegovo osramoćeno carstvo na međunarodnom planu, pa je 1672. godine odlučio lično povesti vojsku u rat protiv protiv Poljske. U tom je ratu osmanska vojska uspjela izvojevati pobjedu i zauzeti tvrđavu Kamenets-Podolsk. Nakon zauzimanja Kamenets-Podolska održana je procesija svečanog ulaska sultana Mehmeda IV u taj grad, pri čemu je on pozdravljen kao gazi -sultan ratnik. (Poujoulat, 153-154 ) Nedugo nakon toga preminuo je Veliki vezir, tragični gubitnik bitke kod Svetog Gotharda, inače notorni pijanac Fazil Ahmed-paša Ćuprilić (turski: Köprülü Fazıl Ahmed Paşa). On je umro u Istanbulu 3. novembra 1676. godine (26. šabana 1087. po h.dž). nakon njegove smrti za Velikog vezira sultan Mehmed je postavio vrlo ambicioznog Kara Mustafa-pašu. Od tog je trenutka započeo vrtoglavi Kara Mustafin uspon.

(Nastaviće se)