Uništili su sve!

57

Poslije 25 godina neprekidne vlasti SDS-a u Semberiji, narod u ovom dijelu Republike Srpske izgubio je čak i nadu u bolji život…

Mada iz SDS-a stalno kritikuju SNSD i njihove koalicione partnere da su doveli Republiku Srpsku do propasti, postoje i suprotni primjeri.

Najbolji dokaz je Bijeljina gdje SDS vlada od prvih višestranačkih izbora 1990. godine, punih 25 godina. Za to vrijeme, uništeno je sve što se u Semberiji moglo uništiti.

Uz ono što su uništili njihovi politički protivnici, jasno je da je i jednima i drugima narod poslužio samo kao kolateralna šteta u prizemnim političkim i drugim primitivnim „igrama“, piše magazin Istina.

– Proizvodni sektor u Bijeljini skoro da više ne postoji.

Sava, Elvako, Panafleks, Kurjak i druge fabrike koje su prije rata bile konkurentne na evropskom i svjetskom tržištu, danas su u rukama privatnika koji skoro da ne znaju šta će sa njima. Radnici su otpušteni, nekretnine danas imaju sasvim drugu namjenu, niko nema plan za obnovu proizvodnje.

– Seljaci postali robovi

Semberski poljoprivrednici nekada su bili prepoznatljivi širom bivše Jugoslavije. Mnogo su radili, mnogo proizvodili, kupci su se utrkivali za kupusom, paprikama, paradajzom i drugim proizvodima iz Semberije. Danas, čak i u Semberiji izumiru poljoprivreda gazdinstva. Domaćini su pali u dužničko ropstvo pa sve više mladih bježi iz sela.

– Nema posla

Nezaposlenost u Bijeljini je na istorijskom maksimumu. Bez posla je i staro i mlado. Sa svakim novim danom sve više ljudi se prijavljuje u evidenciju Zavoda za zapošljavanje, ali bez velike šanse da će u Bijeljini pronaći novi, normalan posao.

– “Kulturo, eve me…”

U Bijeljini je društveni i kulturni život srozan na najniže grane. U gradnju Centra za kulturu navodno su uloženi milioni maraka poreskih obveznika, mada postoje brojne sumnje da su značajna sredstva “sklonjena” u nečiji džep. A danas, zgrada Centra za kulturu služi ponajmanje za kulturu, izuzimajući takozvane kulturne manifestacije koje služe za promociju gradskih vlastodržaca i političara koji sjede u prvim redovima za kulturu, piše magazin Istina.

– Revolucija neznanja

Bijeljinom je proteklih godina vladala epidemija privatnih fakulteta koji su služili samo za to da “štancaju” diplome podobnim, neobrazovanim i nesposobnim kadrovima koji su po rođačkim, kumovskim, švalerskim, zavičajnim i sličnim vezama već bili zaposleni u javnim institucijama i preduzećima u Bijeljini, ali i drugim gradovima Republike Srpske. Tako postoje i brojne anegdote o “obrazovanju” bijeljinske elite. Jedna od njih kaže da je direktor jedne gradske agencije, na pitanje novinara šta je po obrazovanju, prvo pogledao u svoju diplomu u ladici, da se podsjeti.

– Egzodus

Zbog dominacije “poluobrazovanih” kadrova i nedostatka prave šanse da pokažu svoje znanje, iz Bijeljine je u inostranstvo otišao najveći broj obrazovanih i sposobnih mladih kadrova. Prema raspoloživim informacijama, kako navodi magazin Istina, iz Bijeljine je samo tokom 2015. godine u inostranstvo otišlo oko 2.000 mladih ljudi.

– Divlja gradnja

Jedino što u Bijeljini funkcioniše u posljednjih 20 godina jeste građevinski sektor ali je isti do maksimuma stavljen u službu bogaćenja nekolicine ljudi. Gradom drmaju građevinski tajkuni i sve gradske uredbe i odluke podređene su njihovom interesu. Zbog toga je propuštena velika šansa da Bijeljina postane grad, u pravom smislu te riječi.

– Tajkunizacija

Sprega između vlasti i tajkuna toliko je jaka da se više ne zna da li Bijeljinu vode političari ili poluobrazovani kapitalisti, ili su tajkuni preobučeni u odijela političara. Bijeljinci i Semberci zamjeraju gradskim ocima da su se previše obogatili i sami postali tajkuni, dok narod bukvalno gladuje.

– Politizacija i još ponešto…

Vlast se potpuno odvojila od naroda a i sam narod je oštro podijeljen po političkoj liniji. Tako je u Bijeljini skoro nemoguće dobiti posao ako niste član neke političke partije u gradskoj vlasti. Doduše, postoje i drugi načini, a prije svega onaj koji je rezultirao činjenicom da je u gradskoj upravi i gradskim preduzećima trenutno zaposleno ponajviše “kurtizana”. A, priča se da u Bijeljini ima i dosta “opštinske djece”.

– Zloupotreba izbjeglica

Posebna priča su izbjegli i raseljeni kojih u Semberiji procentualno ima mnogo više nego bilo gdje drugdje u Republici Srpskoj. Postali su glasačka mašina vlasti koja ih je prevarila kad god je mogla. Očigledan primjer je Janja gdje je lokalna vlast poslije rata dodijelila besplatne placeve za hiljade izbjeglih Srba, samo da bi bila nacionalana i politička protivteža Bošnjacima povratnicima. Pri tome, niko nije mislio na egzistenciju više hiljada izbjeglih koji sada iz Janje ponovo moraju da bježe u potrazi za boljim životom.

Ono sto je najgore je nemogucnost izbora,na politickoj tacni i dalje im se nude dvije iste grupacije SNSD i SDS?!

Sve je vec viđeno!

(buka.ba)