Kampanja SNSD-a nakon poplava je mrtva

150

OSLOBOĐENJE: Koliko su vlasti zakazale u vrijeme i nakon prirodne katastrofe koja je zadesila BiH?

 

Nema nikakve sumnje da je najozbiljnija politička žrtva poplava Milorad Dodik. Isto tako, nema sumnje ni da je za ljudske žrtve u RS­ odgovorna vlast, koja je radije gledala kako se građani guše, nego sarađivala na državnom nivou. Treći je problem, naravno, činjenica da je vlast na poplave reagirala tek nakon što je Dodik priznao da je riječ o elementarnoj nepogodi, a to su bila 72 sata nakon što su kiše počele da padaju. Niko se do tog trenutka nije usuđivao da uradi ništa i opštine ­ koje su ionako razvlašćene ­ bile su prepuštene same sebi. Međutim, s obzirom na to šta je entitetska vlast uradila od početka poplava do danas, možda bi bilo bolje da nije ništa radila. Ono što smo imali priliku da vidimo, bila je do sada rijetko viđena demonstracija potpune nesposobnosti, odsustva bilo kakvih ozbiljnih kompetencija i najvažnije želje da se uradi bilo šta što ne proističe direktno iz lične volje Milorada Dodika. Ništa kao poplave nije ogoljelo mit o Dodiku. Dalje, poslije poplava on je politički mrtav i potpuno su smiješni njegovi pokušaji da pali i žari, da oživi kampanju koja je potpuno mrtva, jer jedini on, osim poziva na nasilje, nema nikakvu drugu poruku. S druge strane, sada je tek jasno kakva je, narodnim rječnikom rečeno, ubleha mit o referendumu: aparat represije koji je Dodik napravio nije se u stanju odbraniti od poplava, a kamoli od rata koji bi bilo kakav konkretan korak u pravcu referenduma sigurno izazvao.

 

OSLOBOĐENJE: Srećom, bar se narod organizovao, no čini se da vlast i to želi baciti u drugi plan?

 

Vlast u RS­ se pokušava izvući iz sadašnje situacije planskim izazivanjem incidenata: na vrhuncu poplava, aktivisti i članovi SNSD­a su našli vremena da kamenuju džamije, pljuvali po volonterima koji su došli iz FBiH da pomognu, da bi im policija na kraju zabranila da dolaze. I svi šute o tome da je MUP RS­ zabranio, doslovno sprečava i potom zabranio, studentima sa Univerziteta u Sarajevu da dođu u Doboj i pomognu raščistiti grad. Povećan broj napada na povratnike je također dio tih nastojanja vlasti, odnosno SNSD-­a da se vrati “u vinklo”, odnosno u kampanju u kojoj su bili prije poplave. Međutim, narod se naprosto više ne loži na to: tokom poplava vlast je pokazala da joj ni svi građani srpske nacionalnosti nisu isti, dok su se povratnici uvjerili u to da je nastavak njihove egzistencije u ovom entitetu moguć samo u onoj mjeri u kojoj su u stanju kreirati svoje institucije.

 

OSLOBOĐENJE: Pričamo li o nekom konkretnom primjeru?

 

Takav je slučaj sa školom u Novoj Kasabi, odnosno Konjević ­Polju. I ne mogu vam opisati kakvu i koliku satisfakciju smo, pored roditelja, doživjeli i oni među nama koji su pomagali tim roditeljima da ostvare svoja prava sada kada su se u jednoj sedmici dogodile dvije stvari: prvo, kada je Osnovni sud u Srebrenici naložio Ministarstvu da uvede nacionalnu grupu predmeta, a drugo kada su đaci koji pohađaju tu školu uspješno okončali nastavu po nastavnom planu Kantona Sarajevo. Siguran sam da ćete se i vi sjetiti koliko je to protivnika imalo u političkoj klasi u Sarajevu i koliko njih je radilo protiv toga: meni je jedan ovdašnji ramzan kadirov iz SDP-­a u Bratuncu mrtav­hladan objašnjavao da su to ionako loša djeca, koja bi izgubila godinu, dok su dobra djeca ostala u školi u kojoj ih uče da su strano tijelo u svojoj zemlji. O tome kako su se ponašali neki entitetski i drugi lokalni funkcioneri ćemo imati vremena da pričamo, ali je suštinski, sa nekoliko izuzetaka, ponašanje političke klase bilo apsolutno sramno i kapitulantsko. O međunarodnoj zajednici da ne pričamo.

 

OSLOBOĐENJE: Šta u ovakvoj situaciji može uraditi Prvi mart?

 

Prvi mart je promijenio najmanji zajednički sadržilac probosanske politike u ovoj zemlji i u entitetu RS. Rezultat toga je politička platforma Domovina. Ono što građani ove zemlje, oni koji se prije svega osjećaju njenim građanima pa su onda sve ostalo, moraju shvatiti je sljedeće: fizička egzistencije većine od 60 posto građana na 24 posto teritorije nije moguća i da je to put u Gazu, odnosno u fizički nestanak. Ono što, također, treba da znaju jeste da to rješenje, stvaranje geta za 60 posto stanovništva BiH, ima podršku nekih evropskih prijestonica, prije svega Berlina i multilateralnih institucija koje Berlin kontroliše, odnosno EU. I da je naš jedini način da se protiv toga borimo ­ ovo što radi Prvi mart. Da srušimo pravne i političke zidove koji su postavljeni oko nas na jedini način na koji su mogli biti, a to je nasiljem, masovnim zločinima i progonima. I da to uradimo demokratskim putem. Niko drugi to neće uraditi za nas. Jer, kad policija u Zvorniku premlati povratnicu koja ima blizu 70 godina, ne čujemo ni njemačku ambasadu u Sarajevu, ni Delegaciju EU, u posljednje vrijeme ni Ambasadu SAD-­a. Drugim riječima, svima je prihvatljivo svako stvarno stanje koje se može legalizirati.

 

OSLOBOĐENJE: Jeste li iznenađeni odlukom Slobodana Popovića da pristupi PDP-­u, imajući u vidu kako je izjavio da i nakon odlaska iz SDP­a BiH ostaje socijaldemokrata?

 

Slobodana Popovića vrlo površno poznajem i ne želim iznositi nikakve sudove, ali ponekad je najbolje povući se ako hoćete priznati poraz i ostatak života proživjeti u miru. Ovako, čovjek koji je obraz sačuvao i u mnogo težim i crnjim vremenima staje pod zastavu sa čovjekom koji je u vrijeme kada je bio premijer RS­ potpisao zvanični dokument te vlade u kojem stoji da je u Srebrenici ubijeno svega nekoliko stotina ljudi, i to uglavnom u međusobnim borbama. O Mladenu Ivaniću je riječ, naime. Ali, svi moramo da živimo sa odlukama koje donosimo, pa tako i Popović. Potpuno je druga stvar kako je on napustio SDP i kako su se sramno i kukavički ponijeli njegovi dojučerašnji drugovi, koji su pokazali da je duh Informbiroa još žilav i živ u toj partiji. I da bi u nekim drugim vremenima isto tako gledali kako njihove dojučerašnje prijatelje šalju u logore.

 

OSLOBOĐENJE: Ako Košarac kaže kako delegati iz RS­ nemaju strah od crne liste, Lagumdžija optužuje upravo delegate tog entiteta za stanje u kojem se BiH našla, a Čović ističe kako se rokovi probijaju već godinama, koju poruku zajedno šalju građanima?

 

Zlatko Lagumdžija ima osobinu koja mu omogućava da se svako jutro pogleda u ogledalo i uvjeri sebe u to kako istorija počinje upravo tu, na tom mjestu i u tom trenutku. Što ne bi bilo sporno da potom ne počne uvjeravati i druge u to. Kao da smo svi mi zaboravili da je koliko jučer sa Draganom Čovićem dogovarao različitu vrijednost glasa, samo da bi mogao da u miru krade makar još koju godinu. Kada je, pak, riječ o njegovom strateškom partneru Čoviću, on i HDZ moraju biti kažnjeni za otvorenu izdajničku politiku i u tom smislu ne mogu opisati koliko mi je drago što će DF Željka Komšića imati kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Četiri godine stezati omču oko vrata većini od 60 posto građana ove zemlje zajedno sa Dodikom i očekivati da će to proći bez posljedica, krajnje je iluzorno. Nema tog Stiera, Karamarka ili Merkel koji će većinu građana ove zemlje natjerati da počini kolektivno političko samoubistvo i u miru pristane na ono na šta nije pristala kada je JNA bila u Han ­Pijesku, a HV u Mostaru.