Temelj Bosne

146

Piše: Marija Arnautović

Prije 820 godina bosanski vladar Kulin ban napisao je Povelju dubrovačkom knezu kojom su u to vrijeme regulisani trgovački odnosi Bosne i Dubrovnika. Povelja Kulina bana prvi je diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, odnosno bosančicom. Istoričari je smatraju rodnim listom države Bosne. Orginalni primjerak ovog dokumenta u posjedu je Ruske akademije nauka i umjetnosti i nalazi se u Sankt Petersburgu.

„U ime Oca i Sina i Svetog duha, ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi, kneže Krvašu, i svim građanima Dubrovčanima pravim vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.“

Ovom je poveljom prije 820 godina, 29. avgusta, 1189. godine., tadašnji bosanski vladar Kulin ban sa dubrovačkim knezom regulisao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika, odnosno dao je dubrovačkim trgovcima u Bosni slobodu trgovanja bez ikakvog poreza.

Suvereni vladar

Povelja Kulina bana temeljni je materijalni dokaz istorijskog i pravno-političkog postojanja Bosne. Istoričari će je nazvati rodnim listom ili ugaonim kamenom države Bosne. To je i prvi diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku. Vrijednost Povelje nemjerljiva je za bosansku srednjevjekovnu istoriju. Ujedno to je i prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara vladaru druge države, podsjeća akademik Muhamed Filipović:

„Taj vladar je apsolutno suvereno i nesmetano vladao svojom zemljom i o svemu odlučivao samostalno, što znači da je on bio suveren, koji je samostalno, politički i u svakom drugom pogledu, pravno dakle, bio gospodar svoje zemlje. To se vidi iz teksta same Povelje, kao i iz vokacije jer on se poziva samo na Oca i Sina i Svetoga Duha kada se kune, a ni na kakvog drugog sizerena, dakle višega nekakvoga državnog ili bilo koje druge vrste autoriteta. Dakle postoji Bog – i Kulin.“

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka. Nijedan se danas ne nalazi u Bosni i Hercegovini. Dva primjerka su u Dubrovniku, a orginal se danas nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu. Direktor Zavičajnog muzeja Visoko Senad Hodović:

„Ima više varijanti kako je nestala i kako je otišla Povelja Kulina bana vani, doduše iz Dubrovnika ne iz Bosne. Jedna je da je jedan sveštenik ukrao, pa je dao ruskom konzulu, druga je da je kupljena riba zamotana, što je van pameti jer Povelja kulina bana je na pregamentu, veoma mali papir itd. Ali ono što posebno raduje je slijedeće: Ruska Federacija je prije četiri godine zvanično potvrdila da se originalna Povelja bosanskog bana Kulina nalazi u biblioteci u Sankt Petersburgu.“

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra:

„Nisam sklon nekom glorificiranju povijesti, glorificiranju same Povelje, nekim posebnim znanstvenim ili političkim razumatranjima na njoj jer je to manje-više sve dovršeno i sve je poznato. U njenom svjetlu treba posmatrati sadašnje stanje, sadašnju državu, sadašnji oblik države, njen karakter, njene unutarnje odnose. Povelja, zapravo, treba samo da posluži kao jedna incijacija ozbiljnih rasprava o sadašnjem stanju bh. državnosti, bh. društva.“


Značaj dvojezičnosti Povelje

Izuzetan značaj Povelje Kulina bana je i u tome što je napisana dvojezično. Pored bosančice i bosanskog jezika, tu su i latinica i latinski jezik. Profesor Dubravko Lovrenović kaže da Povelja ukazuje i na dobru organizovanost i uređenost zemlje u tom momentu jer se iz nje vidi da Bosna ima svog vladara, državnu teritoriju, da vladar raspolaže svojom kancelarijom. Lovrenović ukazuje i na drugi kontekst u koji se u moderno doba stavlja ovaj značajani istorijski dokument:

„Drugi konktekst, nažalost, nije ovako optimističan kao ovaj prvi. Drugi kontekst je kontekst u kojemu mi živimo, koji je obilježen pravom invazijom nestručnjaka na bosansko srednjevjekovlje i procesom politizacije bosanskoga srednjevjekovlja koje se na vrlo grube i zanosti neprimjerene načine nastoji politizirati i na taj način sadržaje bosanskoga srednjevjekovlja upumpati u naš suvremeni politički život.“

“Za Kulina bana i dobrijeh dana”, krilatica je koja se zadržala u narodnom govoru sve do danas. I ona svjedoči o tome da je za vladavine Kulina bana Bosna doživjela privredni prosperritet, ponajviše zahvaljujući trgovini sa Dubrovačkom Republikom. Nema naznaka da li će ijedan od primjeraka Povelje Kulina bana uskoro biti vraćen u BiH.

Rusija je odbila zahtjev za njeno vraćanje smatrajući da Povelja jednako pripada i njihovoj istoriji.

 

(slobodnaeuropa.org)